Novi DNK test dovodi u pitanje pretpostavke o žrtvama u Pompejima

Novi DNK dokazi iz sačuvanih ostataka u Pompejima preispituju dugogodišnje pretpostavke o rodu i obiteljskim vezama žrtava. Istraživanje dovodi u pitanje tradicionalna gledišta o životima stanovnika Pompeja prije erupcije Vezuva prije gotovo 2 000 godina.

Obitelj zamrznuta u vremenu vulkanskom erupcijom koja je pogodila Pompeje prije gotovo dva tisućljeća. Majka, otac i dvoje djece – jedna je od mnogih priča koje su izmislili promatrači gipsanih odljeva žrtava tragedije koja je pogodila ovaj drevni grad.

DNK dokazi upravo objavljeni u časopisu Current Biology sugeriraju da stvari nisu onakve kakvima se čine.

- Otkrili smo da su, zapravo, sve četiri osobe bile muškarci, što opovrgava teoriju da bi bili otac, majka i dvoje djece. A osim toga, zapravo nisu bili biološki povezani jedni s drugima, kaže Alissa Mittnik s Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju u Njemačkoj.

Tu su i dvije osobe u nježnom zagrljaju za koje se dugo smatralo da su sestre ili majka i kći.

- Ovdje smo opet otkrili da je barem jedna od osoba bila muškarac. I, opet, nije bila riječ o materinskoj povezanosti, što opovrgava ovaj najčešći narativ ispričan o njima, kaže Mittnik.

Tim, koji uključuje i znanstvenike sa Sveučilišta Harvard i Sveučilišta u Firenci u Italiji, oslanjao se na genetski materijal sačuvan gotovo 2 000 godina.

Nakon što je vulkan Vezuv eruptirao i uništio rimski grad 79. godine nove ere, tijela zakopana u blatu i pepelu na kraju su se raspala, ostavljajući prostore gdje su i bila. Odljevi su stvoreni iz praznina u kasnim 1800-ima.

- Tijekom desetljeća odljevi koji su izrađivani uvelike odražavaju estetski senzibilitet tog vremena. Dakle, možda su prešli s grubljeg na prirodniji izgled. Zapravo ne znamo koliko se odljevima tijekom desetljeća moglo manipulirati, čak i da bi se prilagodili određenoj formi ili obliku tijela, kaže Mittnik.

Istraživači su se usredotočili na 14 odljeva koji su bili podvrgnuti restauraciji, izdvajajući DNK iz fragmentiranih skeletnih ostataka koji su se pomiješali s njima. Nadali su se da će utvrditi spol, podrijetlo i genetsko srodstvo među žrtvama.

Istraživači su također potvrdili da građani Pompeja potječu iz različitih sredina, ali uglavnom potječu od imigranata s istočnog Sredozemlja - naglašavajući široki obrazac kretanja i kulturne razmjene u Rimskom Carstvu. Pompeji se nalaze oko 240 km od Rima.

Studija se nadovezuje na istraživanje iz 2022., kada su znanstvenici prvi put sekvencionirali genom žrtve iz Pompeja i potvrdili mogućnost vraćanja drevne DNK iz oskudnih ljudskih ostataka koji još postoje.

Iako još mnogo toga treba naučiti, kažu znanstvenici, takvi genetski potezi polako oslikavaju istinitiju sliku o tome kako su ljudi živjeli u dalekoj prošlosti.

- Iznimno je važno razumjeti genetski pregled i sastav ove populacije u prošlosti.