Abramović Milković: Kazalište mora biti hrabro, ne smije šutjeti

Gošća Razgovora s razlogom bila je ravnateljica Zagrebačkog kazališta mladih Snježana Abramović Milković.

Razgovarali smo o ulozi koju u društvu igraju daske koje život znače. 

Pitali smo treba li u kazalištu izbjegavati provokaciju i kritiku ili ih poticati? Zašto je važno da kazalište bude hrabro, da bude prostor slobode i istine? Zašto mora preispitivati društvena kretanja i političku moć? Zašto treba imati osjećaj za čovjeka? Možemo li kroz kazalište pročistiti traume i neriješene odnose? Zašto je ZKM-u važna međunarodna suradnja?

- Nedavno se ansambl ZKM-a vrati iz Južne Koreje gdje je gostovao na festivalu International theater market, platformi koja pomaže plasirati vlastitu predstavu u daljnji festivalski život. Bili su vrlo dobro prihvaćeni i njihov je nastup već urodio pozivima za neke europske festivale. Međunarodni nastupi dokaz su i kvalitete rada, kaže Abramović Milković.

- Zanimljivo je vidjeti na koji način publika koja ima drugi 'background' reagira. Jako je izazovno vidjeti kakva će biti recepcija predstave, pogotovo zato što mogu direktno, ne razumiju jezik, ali mogu direktno i energiju glumaca prihvatiti i pratiti predstavu kroz titlove. Ono što uvijek dobijemo kao komentar je da je odličan glumački ansambl. Kazalište mora biti hrabro, kaže Abramović Milković. 

"Kazalište mora reagirati na društvene promjene"

- Prije svega mora biti 'up to date' s onim što živimo sada. Mora reagirati na društvene promjene. Ne smije šutjeti na nepravdu, ne smije šutjeti na ono što se događa oko nas. Ta hrabrost je jako bitna, kaže.

- Provokacija nije bitna u smislu da se želi provocirati. No bavljenje temom koja nije baš dobrodošla, ako se želi skrenuti pozornost na situaciju u društvu koje su javna tajna, a nitko o njima ne želi pričati, sigurno je da, pogotovo političkoj eliti, to neće biti vrlo ugodno gledati, ističe.

- Međutim, mislim da kazalište jako mora preispitivati isto političku moć, društvenu situaciju, a isto tako i ne biti isključivo forma, naglasila je.

Abramović Milković kaže, dakle, da kazalište doživljava kao prostor slobode i istine, kritičkog razmišljanja i propitivanja društvenih i političkih kretanja.

"Šutnja je podržavanje nečega što je negativni društveni trend"

- Šutnja je podržavanje nečega što je negativni društveni trend. Isto tako smo prvi progovorili u 'Maloj povijesti nejednakosti' o genocidu u Gazi koji ne želi nitko u javnom prostoru izreći, ali na način da njegujemo empatiju.

- Treba razmišljati svojom glavom, kolikogod se to ne svidjelo bilo kojoj grupaciji ljudi. Treba progovoriti o onome što se vidi – nedostatku empatije u društvu, socijalnim razlikama, suvremenom ropstvu, korupciji, neriješenim traumama iz prošlosti, govori.

- Pričamo o nekim našim traumama koje još kao društvo vučemo, jer su neriješeni odnosi. Neizgovorene, neizrečene traume su najgore traume koje se pretvaraju u jedno crnilo. Ja mislim da to mi danas živimo. A ja mislim da kazalište mora biti dovoljno hrabro da o tome progovori, naglašava.

Ovog ljeta progovorilo se o granicama umjetnosti. 

Prosvjedovalo se protiv festivala u Benkovcu i Šibeniku. Onaj u Benkovcu je čak i otkazan. 

Abramović Milković smatra da su svi kulturnjaci trebali otići tamo i pružiti potporu.

- S jedne strane se umjetničkom slobodom proglašava pozdrav fašistički pod kojim su vršeni brojni zločini zato što je sastavni dio jedne pjesme,a s druge strane ako vi u samom procesu rada i predstavi želite se umjetnički izraziti, e pa to se može i mora cenzurirati. To je nedopustivo, naglasila je.

- Umjetnička sloboda mora postojati, ističe Abramović Milković. 

- Predstave dijeli na kvalitetne i nekvalitetne, a ne na politički podobne ili nepodobne te jedna grupacija ne može odlučivati o tome što je politički podobno i dobro za Hrvatsku. Za Hrvatsku je dobro da mi svi kao domoljubi plaćamo porez i radimo najbolje što znamo da bi ova zemlja funkcionirala kako treba, govori.

- Kazalište koje kreira neki sadržaj iz svog svjetonazora priča o društvu i zato je poželjna provokacija u pozitivnom smislu, da nas trgne, da se počne kritički razmišljati o nekim stvarima. Ako tog gledatelja na bilo koji način dotakne predstava, pa čak možda i negativno, ali počne promišljati o tome što je vidio, nešto smo napravili. Ne provokacija zbog provokacije nego provokacija kako element djela izražavanja.

- Misija ZKM-a je empatija i solidarnost, kaže Abramović Milković. 

Smatra da, kako kaže, treba zaštiti čovjeka.

-  Treba imati osjećaja za ljude, za društvenu nejednakost. Mi smo, kaže, dugo živjeli u jednopartijskom sustavu i odmah se ideološki opredjeljujemo i svrstavamo. U ZKM-u uporno rade drugačije, na svoj način.

- Bučni smo dovoljno, zanimljivi smo dovoljno, to stvarno bez lažne skromnosti mogu reći, i jako smo praćeni od gledatelja.

Postavlja se, također, pitanje metafore u kazalištu. Treba li se nakon njene uporabe u predstavama dati i njezino tumačenje te koji je, u tom slučaju, njezin smisao. 

Abramović Milković kaže da je tu riječ o edukaciji mladih naraštaja koji će znati prepoznati metaforu.

- To se radi kroz kurikulum. Sva sreća da ima jako puno profesora koji još uvijek individualno angažiraju mlade da dolaze u ZKM gledati predstave... tako da kroz edukaciju će naučiti razvijati i apstraktnu i asocijaciju i prepoznati znakove. Jer, sve što je na sceni ti je znak. Teže je s odraslim ljudima koji nisu kod sebe razvijali tu vrstu percepcije, govori.

Kad je riječ o novim predstavama, Oliver Frljić priprema 'Vještice iz Salema', a mlada slovenska redateljica Nina Raić Kranjac, koju je časopis The stage proglasio jednom od pet nadolazećih mladih redatelja u ovoj godini, radit će Krležu, njegove postekspresionističke drame – Galiciju, U logoru i Vučjak.

Snježana Abramović Milković diplomirala je eksperimentalnu biologiju na PMF-u u Zagrebu.

Iako se željela baviti samo plesom, a u Zagrebu nije bilo plesne akademije, upisala je PMF i završila ga.

To joj je, ističe, omogućilo da u današnjem poslu drugačije razmišlja.