Ksenija Zec: Glumac bez tijela zapravo ne postoji

Kako izgleda život generacije koja je odgojena na digitalnoj tehnologiji - bez koje ne može zamisliti svakodnevicu - središnja je tema nove predstave ZKM-a koju autorski potpisuje naša ugledna plesna umjetnica Ksenija Zec. Tim povodom ekipa emisije Dobro jutro, Hrvatska zabilježila je neke od misli i iskustava te legende naše suvremene plesne scene.

Hrvatska koreografkinja, autorica plesnih i dramskih predstava Ksenija Zec plesom se počela baviti još u djetinjstvu. Završila je školu Ane Maletić, a tijekom školovanja vrlo brzo shvatila je da je od plesa više zanima koreografija.

- Mene je vrlo rano zanimala i literatura i glazba i da počnem koreografirati i stvarati svoje autorske radove. Mislim da s 18 godina sam već krenula u tom pravcu i s 20 napravila prvu cjelovečernju predstavu. Tako da sam vrlo brzo raščlanila da ja više neću biti plesačica, makar sam trebala i dalje trenirati i dalje pohađati razne radionice gdje se sabiru nova znanja i nove tehnologije, priča Ksenija Zec.

Uz koreografski rad privuklo ju je dramsko kazalište. Najprije je surađivala s redateljima na scenskom pokretu u dramskim predstavama, a zatim počela prožimati elemente jednog i drugog polja izvedbene umjetnosti.

U bogatoj karijeri, na daske je postavila brojne predstave u zagrebačkom, splitskom i varaždinskom Hrvatskom narodnom kazalištu. U sklopu višegodišnje suradnje s Kazalištem slijepih i slabovidnih razvijala je metodu rada sa slijepim izvođačima.

Danas svoja znanja i iskustvo prenosi studentima na Akademiji dramske umjetnosti, gdje predaje scenski pokret.

- Glumac bez tijela ne postoji, zapravo. Pogotovo ne danas u suvremenom teatru gdje su glumci vrlo educirani, vrlo brzo osjećaju kada njihovo tijelo pod određenim okolnostima ili u procesu rada i pripreme predstave, počinje ih lagati, izdavati, kad im lice ne sjedi, kad je samo tekst u procesu, a tijelo zapravo ne slijedi tu njihovu misao. I to oni osjećaju, oni vrlo brzo na prvoj godini, makar je program Katedre scenskog pokreta dosta težak, ali oni vrlo brzo shvate da im treba tijelo koje je spremno, istovremeno opušteno i ležerno i tijelo koje može misao procesuirati u nekoj istinitoj slici uloge koju rade, objašnjava Ksenija Zec.

Najnoviji je projekt predstava "Euforija" u suradnji sa ZKM-om. Zabavna i duhovita, predstava preko srednjoškolaca koji se pripremaju za maturalnu večeru progovara o brojnim problemima generacije Z.

- Imamo ansambl od 12 predivnih, predivnih glumaca. Znači opet je veliko, međutim, glumci ZeKaeM-a, kao i uvijek pokazuju da je njima proces i sam rad na predstavi jednako bitan kao i izlazak pred publiku. Imali smo predivan proces u kojem su se stvarno otvorili, igrali, zaigravali, dodavali i širili neke moje poticaje i upute, ističe Ksenija Zec.

- Saša Božić ovaj put je radio dramaturgiju. Predstava je naime, za mlade. Došli smo do toga da je mladima danas vrlo zahtjevno odrastati, a maturalna večera koju oni prolaze je zapravo odlična platforma, osim za radost, to je i neka inicijacija u svijet odraslih, ali ispod žita, ona može donijeti puno problema i puno stvari koje danas mlade muče, kaže Zec.

Dodaje da se otvara i pitanje siromaštva:

- Haljina, cipele, odijela moraju biti kupljena, večera mora biti uplaćena. Imamo djecu bez roditelja. Treba s mamom i tatom plesati valcer. Uglavnom jako puno tema mladih smo zahvatili kroz taj zadnji dan pripreme za maturalnu večeru gdje uvijek nešto fali, gdje je neki pritisak, gdje možda izađu stvari koje bi netko u razredu prešutio ili sakrio, komentira Ksenija Zec.

Koreografkinja Zec u predstavi se koristi tehnikom životinja koju je osmislila na Akademiji za studente glume. Ona uključuje određenu slobodu izražavanja i interpretacije, ali ne i odlazak u svaštarenje.

- Oni zaista uzimaju tjelesni fizički oblik životinje. Kasnije se to smanjuje kako se bogati tekst i scena i zapravo se tvore karakteri. Kako kažemo u predstavi, svaki čovjek ima životinju u sebi i kad hodamo po ulici možemo vidjeti razne kopitare, glodavce, ptice... I iz te stroge fizičke forme se počinje raditi na licu i tekstu, i onda se malo tijelo opušta, malo se životinja proguta. I tako nastaje predstava, zaključuje Ksenija Zec.

Surađivala je s većinom hrvatskih kazališnih institucija, ostvarila autorske projekte u brojnim nezavisnim umjetničkim organizacijama. Dobitnica je uglednih nagrada, među kojima je i Nagrada hrvatskog glumišta za najbolje koreografsko ostvarenje.

Ksenija Zec najnovijim projektom nastavlja istraživati, raditi ono što je ispunjava te približavati mladima čari kazališta.