Ples i umjetna inteligencija

Posljednjih se dana mnogo govorilo o umjetnoj inteligenciji, a koje su posljedice uključivanja umjetne inteligencije i strojnog učenja odgovore nudi plesna predstava, koja je premijerno zaživjela u Zagrebačkom plesnom centru. 

Što ako je virtualni svijet u kojem sve više živimo zapravo stvaran? Autorica i koreografkinja Jasna Čižmek Tarbuk upravo se to zapitala u novom projektu "Što ako..."

Poigravajući se tzv. "motion capture" tehnikom, koreografkinja plesače smješta u realnu, a opet potpuno virtualnu stvarnost u kojoj oni naizgled plešu. Hvatajući pokret, otkrivamo neke drukčije i zanimljivije dijelove.

Ma predstavi je bila i ekipa Vijesti iz kulture:

- Dugo pripremamo taj projekt, dugo smo ga promišljali, i rezultati su tu. Mislim da su plesači fantastični i ova mladost koja je to prihvatila na sjajan način, jer je pedagoški rad bio na prvome mjestu. Tako da sam zbilja oduševljen njihovim radom, kaže dramaturg Nenad Glavan.

Jer sličnost koreografskog rukopisa je jasna. Ipak, u ovom djelu Jasna Čižmek Tarbuk radi odmak od svojih dosadašnjih radova, pa kada se u ples umiješa umjetna inteligencija, što zapravo gledamo?

- Plesači su na neki način poput gline ili mramora, obrađuješ ih i ono što dobiješ je poticaj na daljnji razvoj u smjeru u kojem su zapravo već oblikovani. tako da nisam sad ja počinjala ispočetka i učila ih nekom svom pokretu, nego sam napravila amalgam njihovog načina kretanja i onog što sam ja htjela, objašnjava Jasna Čižmek Tarbuk.

Od stvarnih plesača dobili smo digitalnu kopiju. Nalazimo se u virtualnom svijetu koji je zavodljiv i zanimljiv. Ipak, i dalje smo mi ti koji odlučuju. Koliko je umjetna inteligencija napredovala i postala samostalna, reći će nam ona sama.