Sobni bicikl kao zabavna sprava za vježbanje

32 godine kineziologinja doc.dr.sc. Martina Mavrin Jeličić, posvećena je istraživanju pokreta, boli i svega onoga što se događa ispod površine u našem živčanom sustavu. Ovaj šturi opis zapravo uskraćuje pravi pogled na Martinu koju ćemo bolje upoznati uoči emitiranja vježbi koje je za idući tjedan pripremila za emisiju Dobro jutro, Hrvatska.

Ovaj put nas je Martina provela kroz rad na sobnom biciklu koji uopće nije dosadan kako bi se isprva moglo činiti. I kad je pitamo zašto je korisno imati sobni bicikl s osmijehom, kaže:

- Pa da bi imali gdje odložiti veš, smije se Martina.

Iako smo svjesni da je u mnogo slučajeva upravo tako, uz Martinu pomoć ćemo naučiti o višestrukoj koristi vježbanja na sobnom biciklu.

- Prvo je da možemo ostati u formi, znači iskoristiti bicikl ako nismo taj dan dovoljno vježbali ili nismo otišli na fitnes, da možemo sjesti na njega i da možemo pedalirati. Samo je bitno na koji način se pedalira, da nije monotono, nego da se napravi nekako zanimljivije i dinamičnije, objašnjava Martina.

Sobni bicikl, kaže Martina, valja znati pravilno koristiti.

- Važno je kako namjestimo visinu sjedala, kako namjestimo udaljenost volana i na koji način zapravo radimo taj pritisak stopala na pedalu, jer tu često mi zapravo griješimo. Često samo prstima guramo pedale prema dolje, time opterećujemo koljena, zglobove, aktiviramo kvadriceps, no ostali mišići ostaju neaktivni, objašnjava Martina.

Dodaje da je potrebno taj pritisak nadolje nastaviti kako bi se dobio kružni pokret od 360 stupnjeva.

Ako sobni bicikl koristimo u rehabilitaciji, ponajprije koljenog zgloba, poželjno je ne pomicati previše gornji dio tijela već prenijeti fokus i energiju na pravilno pokretanje pedala kako bismo aktivirali mišiće donjih ekstremiteta.

- Ako govorimo o nekoj formi, ako želimo izgubiti višak kalorija tijekom vožnje bicikla, onda bih ja tu sugerirala da se vozi bicikl, da se vozi stojeći, sjedeći, s različitim rekvizitima, uz švedske ljestve, ležeći, sjedeći, da bi na neki način naš mozak dobio informaciju da je ovo zabavno, a ne da opet ga koristimo za odlaganje veša, ističe Martina.

Martina je sobni bicikl uključila u program rehabilitacije jer je u posljednje vrijeme zapazila da se mnogo ljudi žali na bolove u zglobovima, a preporuka liječnika često je vožnja bicikla.

No nemojmo se prevariti. Vožnja vani i ona u sobi nikako nisu iste, iako trening na kućnom biciklu može biti dobra priprema i za vanjsku vožnju.

Sobni bicikl samo je jedan od mnogih rekvizita koje Martina voli koristiti na različite načine i u različite svrhe. Izvrstan je za rehabilitaciju, ostanak u formi, podizanje radne temperature...

- Ali ono što je meni još jako lijepo, kako sam ja završila iz Somatic Experience, zapravo znači terapija koja se bavi živčanim sustavom, regulacijom nekih, možemo reći, tjelesnih funkcija u smislu antistresa, onda volim ga koristiti upravo za taj antistres program koji se bazira na tome da osoba jednostavno samo pedalira. Jer što je nama najveća zamka? Najveća zamka nam je zapravo da naš mozak non-stop hoće razmišljati, rješavati, analizirati, i onda kad mu damo ili disanje ili pedaliranje, on jednostavno shvati: aha, to mi je sad zadatak i cijeli sustav nam se zapravo umiri, objašnjava Martina.

A Martina, iako doktorica znanosti, aktivna trenerica i predavačica još uvijek nalazi izazov u mnogim edukacijama. Svladavši mnoge tehnike, završila je i trogodišnji studij somatske prakse što je dalo novu dimenziju njezinom znanju.

- Prvo sam naučila jako puno o sebi i na koji način moj sustav, posebno živčani sustav, reagira i na koji način ja mogu za sebe napraviti trening, a onda mi to, naravno, pomaže i s klijentima. Kada klijent dođe, ja znam u kojem je on, možemo reći, stanju, je li u simpatikusu, parasimpatikusu, i na taj način mu zapravo prilagodim trening, ističe Martina.

Martinu najviše zanima kako da polaznici njezinih vježbi dobiju maksimum znanja i kvalitete. Jer, budimo realni, smije se ona, vježbanje je napor u čijem trajanju se iscrpimo da bismo došli do željenog rezultata.

- Ono što je meni ključno je da budem nekako podrška tom klijentu koji dođe, mogu podržati njegov simpatički ili parasimpatički sustav, to je, ako govorimo o tijelu, da mu dam podršku, da ga usmjerim, da ga educiram, nikako da ga samo treniram. Znači, on bi trebao nakon određenog vremena vježbanja kod mene zapravo krenuti sam u svoj trening, zaključuje Martina.

Uvjerena je, a i njezine statistike to pokazuju - da kada se ustraje na izabranom modelu rada, vježbači počinju usvajati dobre strane i doista počnu vježbati sami te im trening postaje dio života.

Omiljena rekreacija Martine Mavrin Jeličić su putovanja, priroda, recimo Nord Cap - najsjeverniji vrh do kojega se pješači 5 sati. Jednako su joj drage i šetnje s psom Rubi, ali to može i kraće, smije se ona.