Potreba za bliskošću i nemogućnost zajedništva

Projekt "Togetherness / Togetherless" povjerenika Idisa Turata predstavljat će Hrvatsku na 17. Venecijanskom bijenalu - međunarodnoj izložbi arhitekture, koji će se održati od 22. svibnja do 21. studenog, nakon što je prošle godine odgođen zbog pandemije.

Hrvatski paviljon već je postavljen u Arsenalu, a otvara se 21. svibnja, najavljeno je na konferenciji za novinare Ministarstva kulture i medija, održanoj u vrtu Zbirke Richter. Tamo je bila i ekipa Vijesti iz kulture:

U multidisciplinarnom timu Hrvatskog paviljona su arhitektica Ida Križaj Leko autorica izložbenog postava, povjesničarka umjetnosti Morana Matković kao producentica nastupa, arhitekt i fotograf Ivan Dorotić kao kreativna direkcija nastupa, te Davor Mišković, Maša Poljanec, Leo Kirinčić, Jana Horvat i Renato Stanković.

Njihov projekt odgovara na ovogodišnju temu Bijenala "How Will We Live Together?", koju je postavio Hashim Sarkis, umjetnički direktor Bijenala, libanonski arhitekt i dekan na prestižnom američkom Massachusetts Institute of Technology (MIT).

Njome je želio da se progovori o prostoru u kontekstu širenja političkih podjela i rasta ekonomskih nejednakosti, na što je rješenje hrvatskog tima dalo konkretan arhitektonski odgovor, sa željom da jednostavnim arhitektonskim elementima u prostoru stvori trenutnu zajednicu.

Projekt Togetherness / Togetherless možete pratiti na Facebooku:

Povjerenik Idis Turato, kaže da je ova godina možda i najbolja za sudjelovanje na Bijenalu jer nitko ne zna kako ćemo živjeti zajedno.

- Kada je Sarkis postavio naslov nije ni sam shvaćao kakav naslov ima, dodao je Turato te podsjetio kako je cijeli projekt počeo prije pet godina kada je s Idom Križaj, počeo raditi na laboratoriju za promišljanje što je to grad, s obzirom da je Rijeka grad koji se još pronalazi, a i mnogi su gradovi u svijetu u nekoj vrsti krize.

Osim DeltaLaba konceptualizaciji projekta za Bijenale prethodili su programi Slatko i Slano te Dopolavoro, projekta Rijeka 2020 - EPK, te izložba i prateća knjiga Fiume Fantastika: Fenomeni grada.

- Venecijanski bijenale je nastavak i na tu izložbu koju smo radili prošle godine u sklopu Europske prijestolnice kulture i gdje su članovi tima bili dijelom izložbe, a istraživanje o gradu bila nam je podloga da se prijavimo na Bijenale, napomenuo je Turato.

Po njegovim riječima, Hrvatski paviljon tematizira izazove zajedništva, položaj pojedinca u društvu i mogućnosti arhitekture te svojim pristupom analizira krizu gradova nastalu razvojem novih tehnologija, digitalizacijom, promjenom uvjeta rada i stanovanja te različitim, a često nejasnim načelima i shvaćanjima uloge, načina korištenja, planiranja i gradnje javnog prostora.

Razvoj projekta može se pratiti i na Instagramu:

- Venecijanski bijenale jedna je od platformi koja povećava vidljivost umjetnika, arhitekata, kustosa i sama prisutnost na njemu je doista velika prilika da se pokaže i kontekstualizira ono što se u pojedinim zemljama radi u području suvremene umjetnosti, rekla je ravnateljica Uprave za razvoj kulture i umjetnosti Nevena Tudor Perković.

Dodala je da je veliki izazov da se predstavimo na što vidljiviji i što suvremeniji način, a ove je godine postaviti izložbu bilo produkcijski i organizacijski vrlo zahtjevno, s obzirom na to da je Bijenale prebačen na ovu godinu što se nije desilo zadnjih šezdeset godina.

- Bijenalni ritam time je malo prekinut, no mi smo iskoristili ovo vrijeme, da autorski tim do kraja ispolira i isproducira projekt, istaknula je Tudor Perković.

Potreba za bliskošću i nemogućnost zajedništva

Paviljon je ostvaren kao prostorna kompozocija, asamblaž aktera koji sugerira kako se svakodnevnim bazičnim elementima može stvoriti specifičan ambijent, prostor trenutne zajednice, a njegov naziv istovremeno označuje potrebu za bliskošću i suživotom individualaca, ali i nemogućnost potpunog postizanja zajedništva.

Definiraju ga tri univerzalna izvanvremenska elementa arhitekture - pod, stup i krov, koji su materijalizirani kao asamblaž gotovih elemenata korištenjem resursa masovne proizvodnje industrijskog naslijeđa grada Rijeke.

Tako bunker stogodišnje povijesti postaje stup i soba za pojedinca te konstrukcijski povezuje bazu, odnosno podni element i krov. Podni element izveden je od brodskog trupa, konstrukcije brodogradilišnih ostataka, a element krova je od oplate stakloplastičnog laminata.

Ida Križaj Leko rekla je kako je iza njih dugačak i zahtjevan put koji je trajao dvije godine, ali to produženje priprema napravilo je projekt još boljim, a ne samo izazovnijim.

- Odlučili smo napraviti paviljon, arhitekturu, a najviše nas je zanimao odnos zajednice i pojedinca, ustvrdila je.

Kaže kako su cijelo vrijeme tražili taj međuodnos i to preveli u njihovu arhitekturu i zato su tu jasni i ekspresivni arhitektonski elementi koji drže zajednicu na okupu, a među veće izazove izdvaja i što je Paviljon težak osam tona, a samo bunker 3,5 tone.

O digitalnom dijelu Paviljona, koji je cijeli pretvoren u 'green screen' govorio je Ivan Dorotić.

- Sve ono što smo promišljali morali smo ostvariti i u digitalnom kontekstu jer je činjenica da će Bijenale ove godine imati manje posjeta i sama uprava Bijenala smišlja kao kroz digitalni segment pokazati što više sadržaja online, rekao je.

Posebnost izložbe je suradnja s lokalnim, riječkim majstorima, obrtnicima, stručnjacima i radnicima koji su dodatno naglasili lokalni kontekst samog paviljona.

Sve detalje o hrvatskom nastupu može se pronaći na upravo lansiranoj web stranici projekta, https://togetherness-togetherless.com/.

Idis Turato (1965.) povjerenik, arhitekt i profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu i gostujući profesor na fakultetima arhitekture u Beogradu, Ljubljani i Splitu. Dobitnik je svih važnijih hrvatskih i regionalnih arhitektonskih nagrada te inicijator i voditelj DeltaLaba - centra za urbanu tranziciju, arhitekturu i urbanizam novoosnovanog programa pri Sveučilištu u Rijeci. 

Ovo mu je treće sudjelovanje na Venecijanskom bijenalu arhitekture, no prvi put u ulozi povjerenika hrvatskog nastupa. Hrvatsku je predstavljao 2006. kao koatuor projekta In Between te 2010. s projektom Pavillion u koatorstvu s 15 hrvatskih arhitekata.