Ana i Davor državni i javni sektor zamijenili privatnim poslom; evo zašto

Iza psihologinje Ane 18 je godina rada u državnom i javnom sektoru. Prvo u sustavu socijalne skrbi, a potom u zatvorskom sustavu. Iako je voljela svoj posao, osjetila je da je došlo vrijeme za promjenu.

- Osjećala sam se često kao kotačić u satnom mehanizmu, koji se ne može okretati mimo mašinerije. Poanta je u prilagodbi, u tome da se kotačić okreće u skladu s mehanizmom, u skladu sa zupčanikom. Trebali su mi novi izazovi i da izađem iz nekih okvira u kojima nisam ni znala da živim, u smislu te sigurnosti koja mi se jako dugo činila kao ključna stavka, poručila je psihologinja i hrvatska konzultantica Ana Jadrešin. 

Nedostajala mogućnost napretka

Slično je iskustvo i iza fonetičara Davora.

- Ja sam volio raditi u javnom sektoru, radio sam kao fonetičar, volim taj posao, i dalje ga radim. Na televiziji je to bilo jako opsežno i ono što sam najviše volio bila je ta dinamika posla i okruženje - tu prvenstveno mislim na kolege fonetičare, s kojima sam svakodnevno analizirao, komentirao i razrađivao način vježbanja. Zbog toga sam se dobrih 10 godina i zadržao tamo. Ono što mi je nedostajalo bila je mogućnost napretka. Morao sam se pomiriti da ću to raditi idućih trideset godina ako ću ostati do kraja, naglasio je fonetičar i govorni trener Davor Stanković.

Usprkos riziku, osjećao da je da zadovoljava određene kriterije - da je stekao dovoljno kontakata i da potreba na tržištu postoji.

- Čak me jedan kolega s HRT-a kada sam odlazio pitao - koliko ti imaš godina? Rekao sam 34. Pitao me imam li kredit. Rekao sam da nemam, a on kazao - onda idi, dodao je Davor. 

 Kreativnost i samostalnost

Davor je već šest godina svoj šef. Drži radionice i predavanja, individualne govorne vježbe i medijske treninge. Ana se pak zaposlila u tvrtki za poslovne treninge i edukacije. Kod oboje je potreba za

kreativnošću prevagnula nad potrebom za sigurnosti.

- Kreativnost koja je sada nužna u ovom poslu da sama i pomažem klijentima da osvijeste poteškoće u kreiranju programa, ogroman je taj prostor kreativnosti i utjecaja da se stvari mijenjaju na bolje, tako da tu pronalazim puno inspiracije, kazala je Ana.

- Došao sam do te razine da sam sada točno ono što sam htio biti. Imam raznovrsne poslove, radim posao koji volim, dinamično je i znam koliko svaki segment tog posla na tržištu vrijedi. Primjerice, ako čovjek radi subotom ili nedjeljom, onda želi da to bude više plaćeno. E sada sam ja ta osoba koja određuje koliko će biti plaćeno i hoću li svoju subotu potrošiti na taj posao, istaknuo je fonetičar i govorni trener. 

A uz kreativnost i samostalnost, slažu se, važni su i kolege.

- Mislim daje to, htjela sam reći presudno, nije baš, ali sigurno bitno koliko i sam posao. Ljudi s kojima radimo su ustvari ljudi s kojima živimo, više vremena provodimo s njima, nego s onima s obitelji i prijateljima. Tako da je izabrati dobar tim ključno. Dok sam radila u zatvoru, to je veliki sustav, ima puno ljudi, ali tamo, kao i vani, slični se prepoznaju uvijek i svuda. Tako da sam u zatvoru imala fantastičnu ekipu, a sada imam, rekla bih, najbolji tim na svijetu, rekla je psihologinja i hrvatska konzultantica.

U emisiji HTV-a "Kod nas doma" gošća je bila konzultantica za razvoj i upravljanje ljudskim resursima Jasna Rilović.

Komentirala je Aninu i Davorovu priču. Također doznajte zašto i koje predrasude imaju privatni poslodavci prema zaposlenicima iz javnih službi.