U obiteljskom salonu frizure rade već 100 godina

Već punih sto godina u frizerskom salonu u središtu Zagreba klijenti se prepuštaju majstorskim rukama obitelji Markovinović - prvo rukama gospodina Antuna, potom onima njegove kćeri Ane, a sada sve ostaje u rukama njene nećakinje Lane. Ponosne su na posao koji je razvio njihov otac i djed. 

- On je bio i frizer muški i ženski i vlasuljar i štucer. Radio je sam i boje i kemikalije, sve je on to radio. Bio je i brijač pa je radio i svoje parfeme, rekla je Ana Markovinović Žižanović.

Počeo je raditi u salonu kod gospođe Eme, a 1924. ga je otkupio. Kasnije je postao jedan od najistaknutijih majstora frizera. Bio je sudac časti pri obrtničkoj komori u slučajevima klijenata nezadovoljnih svojim frizurama, a pokrenuo je i natjecanje Češalj Hrvatske.

- Tu je njegova poznata pupa, on je bio najpoznatiji za valove. Ona je sačuvana u Muzeju Grada Zagreba, ja sam je tamo dala jer je od voska i od prave kose su napravljeni ti valovi, rekla je Markovinović Žižanović.

Bridž - druga strast

Druga mu je strast bio bridž. Igrao je redovito u Židovskoj općini. 

- I tamo je predsjednik Židovske općine, gospon Zieger, 25 godina bio njegov suigrač. I nikada si nisu govorili ti, uvijek na vi. I tamo je upoznao puno tih milostiva koje su onda dolazile ovdje. Uglavnom se govorilo njemački i o bridžu. To je njima bilo najvažnije, otkriva Ana Markovinović Žižanović.

Među stalnim mu je mušterijama bila i barunica Nikolić, u to vrijeme vlasnica gotovo cijele Tesline ulice. Milostive su jako dobro znale što žele.

- Bit je bio taj val negdje, negdje se morao taj val vidjeti haha, kaže gospođa Ana.  

Stare frizure kao inspiracija

- Stare frizure su mi velika inspiracija. Puno više se to radilo, i puno ljepše su bile te frizure. Ima i danas lijepih frizura, ali uvijek se ta moda nekako vraća natrag. Bile su te velne, sad su opet velne, ali na drukčiji način, na dužoj kosi  lijepi i dugački valovi, a onda je to bilo kraće, uz glavu, pa neka punđica. Sad su to opuštenije frizure, opet lijepe, ali naravno da su mi uvijek inspiracija stare frizure, rekla je Lana Vidmar.

Gospođa Ana salon je preuzela 1970. I ona je u svojoj karijeri osvojila brojne nagrade, ali i svjedočila razvoju frizerske struke.

- Prve boje su bile kana ipak, a kako je to bilo komplicirano, iza toga su se počele miješati kemikalije s bojama. Tako je moj tata radio crvenu boju od mravlje kiseline, čak je i mene farbao s time. Da imala sam crvenu kosu i to je jako lepo izgledalo, ali naravno to nije praktično bilo, pa su onda dolazile polako u kremi boje, to se tada razvijalo, kaže gospođa Ana Markovinović Žižanović.

Obitelj njeguje i humanitarni rad

A u ovoj se obitelji s koljena na koljeno prenosi i humanitarni rad. Gospođa Ana šišala je mališane u Dječjim domovima i time zaslužila nagradu Ponos Hrvatske. Danas podržavaju inicijativu za prevenciju bolesti krvnih žila srca i mozga kod žena te organizaciju koja djeci iz najsiromašnijih zemalja osigurava školske obroke.

Puna srca, pun salon, pune ruke posla. Sretna je ovo priča kojoj se završetak još uvijek ne nazire.