Gospodin Dragec radi glazbala od drva

Dragutin Sakač godinama živi glazbu, a najveća ljubav mu je izrada raznih vrsta tambura.

Ponad doline Bednje, s Markova Krča u Kalničkoj Kapeli, puca pogled vrijedan divljenja. U skučenu prostoru radni je ugođaj - gospodin Dragec zaokupiran svojim hobijem izrađuje žičana glazbala. Na radnom stolu - "hoblikanku", obrađuje podloge za bisernicu. Nema tu mjesta za strojeve pa sve izrađuje ručno. Najvažniji mu je alat pritom - običan nožić ili kostura.

- To je tako oštro, s time se možeš obrijati. Bitno je da se ova špica ne trga, lijepljenje je drugi problem, nakon toga se špaga namota okolo da se to zalijepi, objašnjava Sakač.

Šezdesetih je godina u Varaždinu završio elektrostrojarsku školu. Otac mu je bio tesarski majstor pa ljubav prema drvu gaji od djetinjstva.

- Nije da sam zalutao u tu struku, jednostavno sam imao više afiniteta prema drvu. Stric mi je isto bio samouk, dodaje.

Godinama živi glazbu, svirao je na svadbama, a pandemijska pošast potaknula ga je na izradu glazbala. Inspiracija su bile dvije nedovršene bugarije koje je dobio od majstora Zanjka.

U njegovoj je radionici nastalo dvanaest glazbala. Kaže da tu voli raditi, zapali vatru i ne smeta ženi, ona mu samo dođe donijeti večeru. Od svih glazbala, bugarija, je, kaže, za izradu najizazovnija. Kad završi modeliranje, na redu je zahtjevan dio - izrada vrata. Za izradu upotrebljava suha tvrda drva - javor, divlju trešnju, borovo drvo.

Kad ga obiđe prijatelj Franjo iz BAJS BENDA, daju si oduška nekom pravom domaćom izvedbom, pa Markov Krč u Kalničkoj Kapeli, iznad doline Bednje malo probude iz zimskoga sna.