Najduža ulica Bednje čuva stare uspomene

U dolini Bednje nalazi se najduža ulica toga kraja. Javorna ulica duga je pet kilometara, a njom se nižu moderna i stara zdanja, klijeti, domaćinstva. Od zaborava kakva je bila nekad čuvaju je stariji mještani.

U dolini Bednje, podno Kalničkoga gorja, izranja naselje Ljubešćica. Ime je dobilo po planinskom potočiću Ljuba voda, a do devedesetih je godina prošlog stoljeća bilo poznato po velikom sajmovanju. 

- Grofica Patačić je 1818. ishodila za Ljubešćicu slobodni sajmeni dan koji se održavao jedanput mjesečno. U Ljubeščici je bilo više stoke nego ljudi - 2600 ljudi, a četiri tisuće krava, priča Ivica Legin, Javorni vrh, Ljubešćica.

U tom općinskom središtu najduža je ulica Javorni vrh na Javornom vrhu. Počinje u Ivanovu polju, od državne ceste. Duga je pet kilometara, točnije 4847 metara i najduža je ulica u sjeverozapadnom dijelu Lijepe Naše. Nižu se moderna i stara zdanja, klijeti, domaćinstva. Primjerice, najduža varaždinska ulica - Zagrebačka, duga je 4140 metara.   

- U ulici Javorni vrh ima otprilike 195 objekata od kojih 26 su domaćinstva, a ostali objekti su klijeti, odnosno vikend kuće, kaže Mihael Španić, voditelj odsjeka za komunalno, prostorno uređenje i imovinu Općine Ljubešćica.

Ulicu Javorni vrh, u kojoj javora nema ni za lijek, stariji pamte kao ulicu spasa. Godine 1885. u Ljubešćici, u velikom su požaru izgorjele 143 kuće te 242 gospodarska objekta. Sedam godina poslije dogodio se ponovno požar. Narod je bio prisiljen spas potražiti u klijetima.  

- Tu su živjeli dobrih 30, 50 godina dok nisu došle nove generacije koje su se počele vraćati na temelje, podrume Ljubeščice, gdje su se izgrađivale zidane kuće. Na Rudanu je više od pola posjeda imao grof, dok je ovaj brijeg bio slobodan brijeg od mještana i oni su se nakon velikog požara - tisuću sto ljudi je ostalo bez krova nad glavom i oni se naseljavaju u one drvene klijeti ili neke nastambe koje su imali, čak i poluzemunice, prisjeća se Ivica.

Tragedija nikad nije zaboravljena, a u znak zahvalnosti, na mjestu nekadašnjeg raspela 1992. izgrađena je kapelica Uzvišenja Svetoga Križa. Danas je svojevrsno središte ulice, pa se zvona šumskom jekom daleko čuju. Ulicom Javorni vrh dolazi se u kalničko gorje i planinari su česti gosti.

- Strani ljudi koji dolaze ovdje poslikaju, snimaju, ponovno se vraćaju i u biti meni kao mještaninu drago da se počeo brijeg nastanjivati klijetima, posebice drvene graditi, i mogu vam reći za pohvalu u zadnje vrijeme se počelo vraćati starine, rekao je Ivica Legin.

Gospođa Ana Bahunek prešla je osamdesetu, rođena je ovdje i sa sjetom se prisjeti mladosti.  

- Dok sam ja bila mlada, meni je bilo dobro, sad sam stara i ne mogu, bolesna sam, slabo vidim. Premalo nas je ljudi, a bilo nas je tu puno, prisjeća se Ana Bahunek.

- Ovaj brijeg sad ne izgleda veliki pošto je asfalt, dva para volova ili dva para krava trebalo je vući par metara sijena kako su mjerili u ono vrijeme, opisuje Ivica.

Javorna ulica ili Javorni vrh privlačna je vikendašima, uz domaće ima Varaždinaca, Novomarofčana, Zagrepčana. Domaći je osjećaju na poseban način.  

- Ja sam pedeset godina prošao, još uvijek čujem dah kako mi kažemo. U Ljubešćici živine kako se kreću uz ovaj brijeg, čujem još uvijek drvene lagve kako su starci nabijali po obručima. Mi koji smo stariji od pedeset godina još uvijek čujemo i osjećamo taj zov kako je nekad bilo, to teško budemo prenijeli, ali možemo prenijeti starinu, običaje, podijelio je Ivica.

I prenose ih mlađim naraštajima te sve većem broju novih stanovnika, koji u potrazi za životom u miru, spas pronađu u Javornoj ulici na Javornom vrhu u Ljubešćici.