Rudiju Sršanu drvo je sudbina

Nanese li vas put u Podturen, međimursko naselje uz rijeku Muru, zasigurno ćete poželjeti vratiti se opet. Dvorište obiteljske kuće Sršanovih svojevrsna je galerija. Sedamdesetogodišnjem Rudiju drvo je sudbina - izučio je tesarski i stolarski zanat, no, od malih nogu rezbari u drvu.

Među posljednjim skulpturama koju je izradio je i je i skulptura kravlje zaprege. To je sjećanje, kaže - na djetinjstvo. Skulpture izrađuje od orahova do lipova drva. Vrba i topola su mekana drve, kaže i pucaju. Lipa mu je najdraža, a hrast iz Mure je lako obrađivati, kako se suši tako čvrstoću dobija.

Potrebno je vremena za razgledavanje galerije, kao i da se pobroje njegova djela. Od sakralnih tu je Sveta Obitelj, pa papa Vojtila i papa Franjo, a Rudijevu naklonost dobio je i engleski nogometaš Wayne Rooney. Galeriju rado posjete prijatelji, domaći ljudi, školska i vrtićka djeca. Rudi je uvijek u akciji. Za jednu mu skulpturu treba, od jednog do tri tjedna.

Ovaj samouki kipar zanimljiva je osoba, dobričina. Veseljak, sjetna duša. Iz sjećanja na mladost ovjekovječio je i pastira Jezernika. Skulpturu konja, brodara, bočara, izradio je od škraka, kravlju zapregu od dva lipova trčka. Nogometaš, postavljen u sportskom parku Podturen od jednog je komada. S ponosom nam pokazuje Pauna izrađenog od topolova trčka, izvađenog iz Mure.

Njegovih skulptura ima u Međimurju i Sloveniji. I nisu mu stalno u ruci čekić ili hampus, pa dlijeto i tesle. Odvoji vrijeme i za ribolov i društvo na Muri. I to je djelić relaksacije, kaže. A kad je riječ o skulpturama, svaka ima svoju priču.