Iz Zagreba na selo: Paula i Mile na zemlji su se izliječili i pomladili

Jedan ekološki OPG u jaskanskom kraju vodi obitelj koja je umjesto da u mirovini manje radi, otišla na selo i počela raditi više nego ikada - na zemlji. 

Paula i Mile Marjanović iz Gornje Zdenčine pokraj Jastrebarskog na zemlji su se izliječili i pomladili. Poslije punog radnog staža u Zagrebu, došli su na selo, a zemlju obrađuju i za sebe i za druge.

- Isključivo radi zdravlja, ekološki se hraniti je nešto sasvim drugo. Pogledajte mene, imamo preko 70 godina. Osjećam se čisto, zdravo, sposoban za daljnju upotrebu. Mene veseli proizvesti nešto, veselim se svakoj biljci i učim se kroz sve to. Krenuo sam 2013. godine i svake godine sam naučio nešto novo. Moram sve pratiti da bi se znao ponašati, kaže Mile Marjanović.

Obrađuju dva i pol hektara i smatraju da se na većoj površini i ne bi moglo ekološki proizvoditi.

- Svaki dan morate svaku biljku obići. Jedna neka oboli, sve će vam planuti. Kupujemo ekološke preparate, snalazimo se, to u Hrvatskoj baš nije uređeno. Jedna te ista stvar je pod drugim imenom i svatko hvali svoje pa se ti snađi. Onda smo prešli na svoje, kuhamo preslicu, uberemo kupinu, imamo posađen gavez kaže Paula Marjanović.

- Najviše imamo kupine, onda smo prešli na batat zato što mu treba mali prostor, manje je zahtjevan, a veći su prinosi. I ekološki se lako može proizvesti. Onda smo prešli na bamiju jer ona rješava  Helicobacter pylori. dodaje.

Bamija je Paulu izliječila, osim bakterije - i čir i gastritis. Ona joj se odužuje sadeći je i njegujući. Nakon branja je suši, melje u prah, pravi marinadu.

Najviše se traži prah bamije, dovoljno je dva i pol grama na dan popiti kao lijek. Svježu bamiju možete i pojesti, a suhe kolutiće staviti u gulaš i varivo.

- Radimo je u marinadi, imamo recept koji sam dugo pokušavala dotjerati, dodajem svoje začine. Ona nije kuhana prije već je pasterizirana u staklu, kaže Marijana.

Do divne zdrave hrane Marjanovići dolaze tako što paze na svaki detalj, odnosno oponašaju prirodu.

- Isključivo naš kompost. Prvi put smo kupili ovčji i kozji od susjeda. Imamo koke, patke, pure, bilo je i gusaka, mi sve kompostiramo, ništa ne bacamo. Kad gliste to prerade, spakiramo u vreće i na proljeće imamo vlastito gnojivo, kaže Mile.

Rade s puno ljubavi, no prodaja ih iscrpljuje, ne mogu je usput obaviti. Borba za kupca i čuvanje proizvoda zahtijevaju još jedno puno radno vrijeme.

Zato Marjanovići smatraju da u poljoprivrednoj proizvodnji ima mnogo prostora za mlade obitelji ako su spremne raditi i učiti. Uz uvjet da i država pomogne, odnosno organizira otkup proizvoda.