'Moja baka ne zna tko sam', dječja slikovnica o demenciji

Važno je i djeci govoriti o problemima s kojima se svi susrećemo pa je spisateljica Iva Bezinović Haydon kroz slikovnicu objasnila što je demencija.

Početak je to slikovnice "Moja baka ne zna tko sam". Nakon što joj je baka oboljela od demencije, počela se gubiti i nije više ništa razumjela, a djeca su joj bila zbunjena cijelom situacijom, Iva Bezinović Haydon odlučila je napisati slikovnicu o demenciji.

- Zadnjih nekoliko godina ja nisam živjela u Hrvatskoj. Znači, moja mama je ustvari najviše vremena provodila s bakom. Ja sam osjetila da njoj to uzrokuje baš veliki stres i težinu. Meni je svaki put bilo šokantno, jer svaki put kada bih došla u posjet je baka bila sve gore i gore, odnosno sve sve manje i manje toga se sjećala i mislim da je demencija baš jako tužna bolest zato što je osoba živa, fizički sposobna, ali je više nema. Znači u nekom trenutku se vi s tom osobom morate pozdraviti dok je osoba još živa i to mislim da svima jako teško pada, priča nam naša sugovornica.

I oboljeli i obitelj prolaze kroz više faza prihvaćanja bolesti:

- Kad je ona počela razumjeti da više puno stvari ne zna, tu je bilo i bijesa i negativnosti usmjerenih prema mojoj mami koja je inače bila najbliža osoba, a onda kasnije u nama je ostala samo nekakva tuga, tako da pred kraj baka baš ništa više nije razumjela, ali ono što ostaje je emocija. Na kraju je već bila u domu i kada bih došla kod nje u dom, ona je svaki put bila sretna što me vidi i nije znala tko sam, ali svejedno se osjećala ta nekakva bliskost i toplina, prisjeća se Iva.

U početku se uvijek ispočetka pokušavala truditi objasniti tko je:

- Uvijek odgovarala sam istinito na sva pitanja. Kasnije sam od toga odustala i onda sam krenula u neke njezine scenarije, tako da sam u tim pričama živjela kao više različitih ljudi. Baka je bila u našem zadnjem razgovoru posebno sretna kada je shvatila da sam ja neka djevojčica i ona je isto bila djevojčica i da ću se ja doseliti u kuću kraj njezine, kaže Iva.

Slikovnica se temelji na osobnom iskustvu, ali s mnogo imaginacije kako bi djeci što jasnije predočila što je demencija. Stres, tuga i sve emocije koje su je tištile, mnogo bolje je procesuirala kada ih je stavila na papir.

Pisanje slikovnice djelovalo je na ovu profesoricu hrvatskog jezika oslobađajuće, kao terapija:

- Po meni djecu u nekim stvarima previše štitimo zbog nekih naših vlastitih strahova, a mislim da je otvorenost prema realnosti i životno jako važna i mislim da se na taj način i djeca pripremaju za život u kojem neće sve biti sretno i pozitivno. Moja je ideja da odmalena da ako to prihvate kao normalni dio života, da će im kasnije biti lakše i sve u životu prihvaćati kao normalni dio života, što ne znači da ja sa svojom djecom cijelo vrijeme razgovaram o tužnim stvarima i da im objašnjavam koliko je tragedija u svijetu, ali primjereno njihovim godinama svakako i isto tako, ako me pitaju nekakva pitanja, pokušavam im iskreno odgovoriti, istaknula je Iva Bezinović Haydon.

Slikovnicu o demenciji kao i drugu slikovnicu "Gdje se skriva Vedran" koja govori o smrti, ilustrirala je Hana Tintor. Kao što autorica kaže, slikovnica je to za djecu, ali i za roditelje, za odrasle. Ona može biti sredstvo koje roditeljima otvara prostor za razgovor s djecom o temama koje su teške, ali životne i o kojima treba govoriti.