07:00 / 24.03.2021.

Autor: Šime Kovačević/T.D./Regionalni dnevnik/HRT

Pastir Ivica Điko: Djeca iz grada kad vide kravu, misle da je medo

Ivica Điko

Ivica Điko

Foto: Regionalni dnevnik / HRT

Tko od nas nije nekad promislio pritisnut gradskim životnim problemima, od cjelodnevnog rada do cijena stanova kako bi bilo lijepo sve ostaviti i otići živjeti na selo i biti pastir. 

Čuvati bezbrižno, primjerice ovce na nekoj livadi. No, je li život pastira tako idiličan, provjerili smo na pašnjaku na malom Mosoru.

Pastir je osoba koja se brine o stadu životinja. Primjerice za stada ovaca, koza, goveda, ali i konja ili magaraca. Njihov rad uglavnom je na otvorenom i često ga obavljaju uz pomoć konja ili psa i zahtijeva nomadski način života. Tako kaže rječnik za riječ pastir, ali pastiri kažu: to nije posao, nego poziv i nije za svakoga. 

- Meni je lako biti pastir, jer čitav život sam u ovome od rođenja, ali nekom iz grada nije, ističe Ivica Điko, pastir s Malog Mosora.

Za pokrenuti od nule svoj vlastiti pastirski posao treba, kaže Ivica i vremena, nekoliko godina, dosta novca, ali i poprilično znanja o životinjama. 

- Postoje domaće i divlje životinje, a treba znati puno toga o domaćim životinjama. Današnja djeca iz grada kad vide kravu, misle da je medo. 

Njegov sin, 12 godišnji Antonio ne samo da razlikuje kravu od medvjeda već poznaje mnoge vrste krava, a često je pomagao ocu i u teljenju.

- Najljepše je raditi s životinjama. Znam i imena svojih krava. Buša i Muša, govori Antonio Điko.

I ono po čemu su Đike naširoko poznati, ne samo u Hrvatskoj, jest to što imaju najveće hrvatsko krdo najmanje krave na svijetu dalmatinske buše. 


Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!