Nestanak livada u pitanje dovodi dostupnost hrane

Kako ljudi napuštaju tradicionalan način košnje, livade su postale jedno od najugroženijih staništa. U Međimurskoj županiji pokušavaju osvjestiti građane o važnosti očuvanja ovakvih područja.

Od svih prirodnih staniša, od vodenih do šumskih, livade i pašnjaci imaju najveću bioraznilikost i najbogatiji su vrstama. No, sve ih je manje.

- Više je razloga tomu. Jedan od razloga koji je značajno prisutan je taj da se sve više napušta taj oblik održavanja livada, dakle košnjom. Pa onda one zarastaju različitim invazivnim vrstama, grmolikom vegetacijom i postepeno prelaze u posljednji stadij zaraštavanja, a to je šuma, objasnila je Monika Cindrić iz Javne ustanove "Međimurska priroda".

Drugi razlog je taj što sve manje ljudi drži stoku, pa samim time nestaju i pašnjaci. A nestankom livada i pašnjaka nestaju i životinjska staništa. Nekada su se livade održavale pažljivije, a kosilo se ručno.

- Kosilo se dva puta godišnje, ako je bila dobra godina, uspjeli su i tri puta pokositi. Taj prvi otkos, kosili su otprilike do 15.6. i taj otkos se zvao sjeno, a drugi otkos je otava, a treći otkos, ako je bio moguć nazivao se otavić. To je prvenstveno služilo za prehranu stoke, nastavila je.

Nove navike

Današnje navike sasvim su drugačije, no livade moramo sačuvati. A to možemo takozvanom "mozaičnom košnjom".

- Cilj mozaične košnje je da se zapravo sve travne površine kose, no da se ne kose u isto vrijeme tako da barem u svakom trenutku neka površina bude u cvatu, dodala je Cindrić.

- Oprašivači nam nestaju moramo brinuti o pčelama, ali moramo brinuti o svim vrstama kukaca jer oni su svi oprašivači. Oni su ti zbog koji i dobivamo hranu. Pa onda nestankom oprašivača, u budućnosti će biti upitno hoćemo li imati hranu i koliko ćemo je imati, zaključila je.

I upravo zato je i u centru Čakovca, u perivoju Zrinskih, dio pokošen, dio ostavljen pčelama. Isti apel šalje se i građanima, da ne kose prečesto i dio prirode ostave, prirodi, a livade održavaju.