Priča o baobabu – povijest i oceanska putovanja

Stablo baobaba osebujan je prizor u krajoliku. Kad njegove zgrčene grane ostanu bez lišća tijekom sušne sezone, nalikuju zapetljanom korijenju koje izvire iz širokog debla, zbog čega se čini kao da je netko iščupao drvo iz zemlje, okrenuo ga naglavce i zabio natrag u zemlju. 

Otuda i jedan od njegovih nadimaka – 'naopako stablo'. Ali podrijetlo i povijest baobaba, pronađenog na Madagaskaru i dijelovima Afrike i Australije, bili su misterij. No riješila ga je nova studija temeljena na genomskim analizama svih osam priznatih vrsta, kao i ekološkim i geološkim podacima, tako da se priča o baobabu konačno može ispričati.

Baobaba vuče podrijetlo s Madagaskara prije otprilike 21 milijun godina, a do Afrike i Australije je stigao u posljednjih 12 milijuna godina, otkrili su istraživači. Madagaskar, otok kraj afričke jugoistočne obale, žarište je bioraznolikosti i dom neobične flore i faune.

Dvije loze baobaba izumrle su na Madagaskaru, ali ne prije nego što su se utvrdile drugdje, jedna u Africi i jedna u Australiji, pokazala je studija.

Priča o tome kako je stablo prešlo Indijski ocean kako bi pustilo korijenje na dva udaljena odredišta je dramatična. Čini se da su mahune sjemena baobaba plutale s Madagaskara do kopna Afrike, koje se nalazi oko 400 km zapadno, te do Australije, koja se nalazi gotovo 7000 km istočno.

- Biljke su gotovo sigurno dospjele u Afriku i Australiju plutajući ili na vegetacijskim splavima, rekao je botaničar Tao Wan iz botaničkog vrta Wuhan u Kini, jedan od autora studije objavljene u časopisu Nature.

- Širenje na velike udaljenosti, do Australije, vjerojatno je olakšano vrtlogom Indijskog oceana, oceanskom strujom koja cirkulira južno od Madagaskara, gdje je vjerojatno pokupila mahune sjemena baobaba, prije nego što je struja krenula istočno prema Australiji, gdje je donijela mahune. Struja zatim cirkulira prema sjeveru, a zatim se okreće prema zapadu pokraj Mauricijusa i opet do Afrike, gdje završava vrtlog, dodao je Wan.

Baobabi pronađeni u suhim staništima savana pružaju hranu, sklonište i mjesta za gniježđenje divljih životinja, od pčela preko ptica do raznih sisavaca. Njihovi plodovi također pružaju ljudima vrijedne hranjive tvari i lijekove, a jestivi su i listovi baobaba.

Drveće proizvodi velike cvjetove slatkog mirisa koji cvjetaju noću, čiji slatki nektar privlači noćne oprašivače, uključujući voćne šišmiše i jastrebove moljce, kao i dvije vrste primata, lemure na Madagaskaru i galage u Africi.

- Mogu doseći ogromne dimenzije, ovisno o vrsti, u visini i promjeru, a navodno žive tisućama godina. Korijenski sustavi su također masivni, a smatra se da igraju važnu ekološku ulogu, usporavajući eroziju tla i omogućujući recikliranje hranjivih tvari, rekao je biljni genetičar i koautor studije Ilia Leitch iz Kraljevskog botaničkog vrta Kew u Londonu.

 - Drveće ima zadivljujuće i osebujne oblike rasta. Neke vrste imaju masivna debla koja su šuplji cilindri od drva niske kvalitete, s mnogo živih stanica ispunjenih vodom. Procjenjuje se da neka od najvećih i najstarijih stabala u Australiji sadrže više od 100 000 litara vode, kaže botaničar i koautor studije Andrew Leitch sa Sveučilišta kraljice Marije u Londonu.

Drvo je postalo i dio folklora.

 - Pleme Kafuea u Africi ima legendu koja kaže da su četiri prekrasne djevojke koristile drvo za hladovinu i drvo se zaljubilo u njih, rekao je Wan.

- Ali djevojke su se zaljubile u ljude, pa je drvo postalo ljubomorno i zatvorilo ih u svoje deblo, gdje su ostale do danas. Ljudi kažu da ih još uvijek možete čuti, valjda zato što šuplja unutrašnjost djeluje kao neka vrsta zvučne komore u nekim stablima.