Oživjela uspavana supermasivna crna rupa

U središtu galaktike Mliječne staze nalazi se supermasivna crna rupa četiri milijuna puta veća od mase našeg Sunca nazvana Sagittarius A* koju su neki znanstvenici zbog mirovanja nazvali nježnim divom. Ali jednog dana bi mogla postati zvijer.

Istraživači su u utorak 18. lipnja rekli da su u stvarnom vremenu promatrali dramatično svjetlo u srcu druge galaksije, očito uzrokovano supermasivnom crnom rupom koja se budi iz mirovanja i počinje gutati obližnji materijal. To je prvi put da se vidi kako se događa ovaj proces buđenja.

Za praćenje događaja koji se odvijaju u jezgri galaktike nazvane SDSS1335+0728, koja se nalazi otprilike 360 milijuna svjetlosnih godina od Zemlje u zviježđu Djevice, korišteni su zemaljski i orbitalni teleskopi. Svjetlosna godina je udaljenost koju svjetlost prijeđe u godini (9,5 bilijuna km).

Crne rupe su iznimno gusti objekti s toliko jakom gravitacijom da čak ni svjetlost ne može pobjeći. Njihova veličina varira od mase koja je jednaka masi jedne zvijezde do behemota koji postoje u jezgri mnogih galaktika, milijunima, pa čak i milijardama puta masivnijim. Supermasivna crna rupa galaktike SDSS1335+0728 ima masu oko milijun puta veću od mase Sunca.

Okruženje oko supermasivne crne rupe može biti izuzetno nasilno, jer ona komada zvijezde i guta bilo koji drugi materijal u svoj gravitacijski stisak. Istraživači su rekli da se čini kako se oko SDSS1335+0728 supermasivne crne rupe formirao rotirajući disk od difuznog materijala, pri čemu se dio materije potrošio. Takav disk - nazvan akrecijski disk - zrači energiju na vrlo visokim temperaturama, ponekad nadmašujući u sjaju cijelu galaktiku.

Svijetlo i kompaktno područje kao što je ovo, koje pokreće supermasivna crna rupa u središtu galaktike, naziva se 'aktivna galaktička jezgra'.

- Ove jezgre karakterizira emitiranje velikih količina energije na različitim valnim duljinama, od radio do gama zraka. Smatraju se jednim od najsvjetlijih objekata u svemiru, rekla je astrofizičarka Paula Sanchez Saez iz Europskog južnog opservatorija u Njemačkoj, glavna autorica studije objavljene u časopisu Astronomy & Astrophysics.

- Proučavanje aktivnih galaktičkih jezgri ključno je za razumijevanje evolucije galaktike i fizike supermasivnih crnih rupa, dodala je Sanchez.

Ova galaktika, s promjerom od oko 52 000 svjetlosnih godina i masom koja je jednaka otprilike 10 milijardi zvijezda veličine Sunca, promatrana je desetljećima prije nego što su otkrivene iznenadne promjene 2019. Sjaj u srcu galaktike od tad raste.

Supermasivne crne rupe ponekad izbacuju goleme mlazove visokoenergetskih čestica u svemir, ali u ovom slučaju takav mlaz nije otkriven, kaže astrofizičarka i koautorica studije Lorena Hernandez Garcia sa Sveučilišta Valparaiso u Čileu.

Dakle, što je moglo aktivirati ovu supermasivnu crnu rupu?

- U ovom trenutku ne znamo, rekla je Sanchez.

- To bi mogao biti prirodni proces u galaktici. Znamo da galaktika prolazi kroz različite faze aktivnosti i neaktivnosti tijekom svog životnog vijeka. Nešto bi se moglo dogoditi da se galaktika aktivira, na primjer zvijezda koja pada u crnu rupu, dodala je Hernandez.

Istraživači kažu da bi, ako opažanja predstavljaju nešto drugo osim početka aktivacije galaktičke jezgre, to morao biti nikad prije viđen astrofizički fenomen.

Supermasivna crna rupa u našoj galaktici Sagittarius A* nalazi se oko 26 000 svjetlosnih godina od Zemlje. Može li i ono odjednom oživjeti?

- Isti proces bi se na kraju mogao dogoditi sa Sgr A*, koja je zapravo u stanju mirovanja. Ali za sada nismo u opasnosti, a vjerojatno ne bismo primijetili da se aktivira jer smo jako daleko od centra, rekla je Hernandez.