Raketni znanstvenici izrađuju robotske sonde za mjerenje otapanja ispod ledene ploče Antarktike

Inženjeri koji su specijalizirani za izradu NASA-inih svemirskih letjelica za istraživanje dalekih svjetova dizajniraju flotu podvodnih robotskih sondi kako bi izmjerili koliko brzo klimatske promjene tope goleme ledene ploče oko Antarktike i što to znači za porast razine mora.

Prototip podmornice, koji razvija NASA-in Laboratorij za mlazni pogon u blizini Los Angelesa, testiran je u laboratorijskom kampu američke mornarice na Arktiku, gdje je raspoređen ispod zaleđenog Beaufortovog mora, sjeverno od Aljaske.

- Ovi su roboti platforma za dovođenje znanstvenih instrumenata na najteže dostupna mjesta na Zemlji, rekao je Paul Glick, inženjer JPL Roboticsa i glavni istraživač projekta IceNode.

Sonde imaju za cilj pružiti točnije podatke mjereći brzinu kojom zagrijavanje oceanske vode oko Antarktika otapa obalni led kontinenta, omogućujući znanstvenicima da poboljšaju računalne modele za predviđanje budućeg porasta razine mora.

Analiza JPL-a objavljena 2022. godine otkrila je da je stanjivanje i mrvljenje antarktičke ledene police smanjilo njezinu masu za oko 12 trilijuna tona od 1997. godine, dvostruko više od prethodnih procjena.

Ako se potpuno otopi, prema NASA-i, gubitak ledene police kontinenta podigao bi globalnu razinu mora za približno 60 metara.

Ledenim policama, plutajućim pločama smrznute slatke vode koje se protežu kilometrima od kopna u more, potrebno je tisuće godina da se formiraju i ponašaju se poput divovskih podupirača koji zadržavaju ledenjake koji bi inače lako skliznuli u okolni ocean.

Satelitske slike pokazale su vanjsko lomljenje u sante leda većom brzinom nego što priroda može obnoviti rast police.

U isto vrijeme, rastuće temperature oceana nagrizaju police s donje strane, što je fenomen za koji se znanstvenici nadaju da će ga s većom preciznošću ispitati podvodnim sondama IceNode.

Cilindrična vozila, dugačka oko 2,4 metra i promjera 25 cm, bila bi puštena iz bušotina u ledu ili iz plovila na moru.

Iako nemaju nikakav pogon, robotske sonde plutale bi u strujama, koristeći posebno softversko navođenje, kako bi dospjele do 'zona prizemljenja' gdje se zaleđena slatkovodna polica susreće s oceanskom slanom vodom i kopnom. Ove su šupljine neprobojne čak i za satelitske signale.

- Cilj je dobivanje podataka izravno na sučelju za otapanje leda i oceana, rekao je Ian Fenty, klimatski znanstvenik JPL-a.

Po dolasku na ciljeve, podmornice bi ispustile svoj balast i lebdjele prema gore kako bi se pričvrstile za donju stranu ledene ploče otpuštanjem trokrakog 'trapa za slijetanje' koji se nalazi na jednom kraju vozila.

IceNodes bi tada kontinuirano bilježio podatke ispod leda do godinu dana, uključujući sezonske fluktuacije, prije nego što bi se sonde pustile da odlebde natrag na otvoreno more i prenesu očitanja putem satelita.

Prethodno je stanjenje ledenog grebena dokumentirano satelitskim visinomjerima koji su mjerili promjenu visine leda odozgo.

U konačnici, znanstvenici vjeruju da bi 10 sondi bilo idealno za prikupljanje podataka iz jedne šupljine ledene police, ali 'predstoji nam još razvoja i testiranja' prije osmišljavanja vremenskog okvira za potpunu implementaciju, rekao je Glick.