Mladi koji bude nadu - Tin i Zvonko dokazuju da se nasilju može stati na kraj

U ovom ubrzanom svijetu sve više želimo posegnuti za knjigom umjesto "skrolanja" društvenim mrežama, koje su danas nažalost i mjesto na kojem se događa i nasilje. U vremenu kada često slušamo o vršnjačkom nasilju, posebno su vrijedni mladi ljudi koji svojim primjerom pokazuju da može i drukčije. Jedni od njih su Tin Boršić i Zvonko Šiljac, dobitnici nagrade "Luka Ritz", koja promiče toleranciju i nenasilje. 

Tin Boršić o vršnjačkom nasilju razgovara na radiju, a osnovnoškolce okuplja na dramskim radionicama. Zvonko Šiljac među vršnjacima je poznat po tome što zna smiriti svađu prije nego što preraste u tučnjavu. Obojica su za svoj doprinos borbi protiv vršnjačkog nasilja dobila zagrebačku nagradu "Luka Ritz".

U Zagrebačkom kazalištu mladih Tin, Matea Mišić i Dora Pavleković odigrali su scenu vršnjačkog nasilja. S takvim su se situacijama susretali i izvan pozornice.

- Dolazim iz kvarta koji nije baš na glasu kao, ajmo reći, kvart mirnog življenja, pa je tamo bilo par slučajeva, ali uvijek smo se držali zajedno i pokušali međusobno barem riješiti neki problem. Ako već škola nije pomogla, barem mi, kao društvo, kao prijatelji, kaže Tin.

Njih troje već godinama dolaze na dramsku u Zagrebačko kazalište mladih. Matea kaže da se ondje uvijek osjećala sigurno.

- Nikad nisam imala dojam da se bilo koga ili diskriminira ili izostavlja iz nečega. Apsolutno smo svi ovdje jednaki i možemo biti upravo ono što jesmo bez da se to osuđuje ili da se naš lik umanjuje, kaže Matea.

- U školi je puno drugačije. Pokušavamo ne pokazivati svoju osobnost toliko jer nas je zapravo strah kaj će drugi mislit, dodaje Dora.

Tin u knjižnici u zagrebačkoj Dubravi vodi dramske radionice za osnovnoškolce. Jedan je i od voditelja emisije U trendu na Hrvatskom radiju, u kojoj s gostima često razgovara o vršnjačkom nasilju. Za nagradu ga je prijavila prijateljica.

- I onda je došla s tom idejom: Tin, pa to si baš ti. Ti pomažeš ljudima pomoću kulture da saznaju neke nove stvari i da zapravo u korijenu izbiju nasilje, prisjeća se Tin.

"On se samo pojavi i kao da sve stane"

Zvonko je danas srednjoškolac, a u njegovoj bivšoj osnovnoj školi pamte ga kao dobru dušu razreda. On svoj pristup svađama opisuje jednostavno.

- Treba uvijek bit dobar, ne smiješ bit negativan, samo pozitivan bit i nikad se ne smiješ sukobljavat, nego riješiti samo razgovorom, kaže Zvonko.

Njegov školski prijatelj Ivan kaže da svađe često krenu zbog sitnica i da ih vršnjaci uglavnom rješavaju šakama. Kad je Zvonko tu, kaže, stvari krenu drugim putem.

- Zvonko uvijek ima svoj neki specifičan način kako smirit. On se samo pojavi i jednostavno kao da nešto samo se zaustavi u tom trenutku, kaže Ivan.

To je primijetila i učiteljica koja ga je prijavila za nagradu.

- Jako je dobar i brižan prema drugima. Sve probleme pokuša uvijek riješiti razgovorom, sprječavao je sukobe nekakvim nenasilnim putem. Čak kažem da je Zvonko dobra duša našeg razreda, kaže učiteljica.

"Internet nema radno vrijeme"

Nagrada nosi ime Luke Ritza, zagrebačkog maturanta koji je preminuo nakon što ga je skupina mladića pretukla u lipnju 2008. Njegovo ime nosi i centar u kojem mladi mogu potražiti pomoć.

Kristina Divić Tolić, socijalna radnica Centra Luka Ritz, kaže da su mete vršnjačkog nasilja često djeca koja se po nečemu razlikuju od vršnjaka. Društvene mreže, objašnjava, nameću predodžbu o tome "kako netko treba izgledati, što treba nositi, koje marke treba imati, kakvu tehnologiju treba imati".

Poruke, komentari, snimke i "deepfakeovi" omogućuju da se nasilje nastavi i nakon što dijete ode iz škole.

- Nažalost, internet nema radno vrijeme, kao što ga ima škola, kaže Divić Tolić. Dodaje da strah može ostati i nakon promjene sredine.

- Oni uvijek nose taj strah sa sobom da će to opet netko vidjeti, kazala je.

Zvonko i na provokacije na mrežama gleda slično kao na svađe u razredu.

- Ako želiš provocirat, trošiš vrijeme života, bezveze ti je to. Bolje imat mir i tišinu, kaže.

Tin pritom skreće pozornost na ponašanje odraslih.

- Ono što mi je fascinantno je koliko su nekada odrasli gori i grublji od djece. Djeca se skrivaju iza nekih lažnih profila, ali odrasli s punim imenom i prezimenom će ti reći duplo težu stvar na bilo kojoj mreži, rekao je Tin.

To samo pokazuje koliko je edukacija potrebna na svim razinama i u svim oblicima. Ovi su mladi ljudi, nadamo se, svoj doprinos tek počeli davati.