Na zagorskim bregima uzgaja banane i drugo egzotično voće

Odbacio je sve tradicionalne kulture i na zagorskim bregima počeo uzgajati banane i drugo neobično egzotično voće. Zapadna Europa njegovo je tržište, a proizvodnju širi na Dalmaciju, susjednu Srbiju, Albaniju, pa sve do daleke Obale Bjelokosti. On je Ivan Šulog - jedan neobičan poljoprivrednik...

Na samoj granici Parka prirode Medvednica, gdje Donja Stubica graniči s Gornjom Podgorom, gospodin Ivan Šulog zasadio je plantažu banana. 

- Radi se o indijanskoj banani koja je starija od dinosaura, preživjela je ledeno doba, kaže Ivan.

- Indijanska banana zove se indijanska zato što su je jeli Indijanci, a banana zato što ima okus kao da jedete kremu od banane. I po tom je dobila ime indijanska banana. Za razliku od aronije, koju ćete kupiti jedanput, probati, i više nećete jer je trpka, opora - ovo kad probate, vi nazovete: "Daj još", kaže.

- Čula sam neku priču da neki luđak sadi banane, a poslije sam saznala da ja radim za tog luđaka, kaže radnica Mirjana Đurin.

Šulog kaže da se pogubi kad treba nabrojiti što sve ima. 

- Lulu, babako, tamarilo, passion fruit, chili, surinamske trešnje, indijanske banane, juzu, kumkvat, i tako dalje i tako dalje. Ali to su vam sve biljke, nisu likovi iz crtića, kaže.

Ivana su oduvijek privlačile neobične voćke. 

- Ja sam vam kao Kolumbo. Što vidim, to mora ići. Znači, nema nikad odustajanja, pit bull, pit bull. Kad nešto zacrtam da mora biti, onda je to to, kaže.

- Bili smo mi na Tenerifima, vozimo se uz cestu i vidi on biljke s nekakvim plodovima, kao naša kaktus smokva na moru. Kaže, "'Ajmo mi to nabrati, najest ćemo se". Ode iz auta i bere, bere, bere, i onda kaže, "Aaaaa, skini mi to", a ruke pune bodlja. I došli mi u apartman i kupili svijeću, i ja njemu to s voskom po rukama, skidamo mi to dolje, prepričava Martina Perešin Šulog, supruga.

- Kad smo bili u Maleziji, na tržnici, šetamo se, dođemo na jedan dio koji užasno smrdi, to je izgledalo kao kanalizacija. I ja kažem čovjeku, "Što ovo smrdi, ne može na tržnici tako smrdjeti kanalizacija". On kaže, "Nije, nije to ti je voće". Govorio je o durianu, koji užasno smrdi, ali izgleda kao najfinija kremšnita, prisjeća se Ivan.

Međutim, sve što je na prvi pogled izgledalo prelijepo da bi bilo istinito dobilo je i svoju drugu stranu. A to je investicija u golemi plastenik i još veći kredit. 

- I tako je išlo nizbrdo da ne možete vjerovati! Jedne godine je susjed špricao svoju njivu, kukuruz, i meni je pošpricao i uništio cijeli plastenik. Sljedeće godine bude ona nesretna Gunja, kad čitavo ljeto pada kiša i nema oprašivanja i meni u plasteniku nema ničega. Takav splet nekakvih nesretnih okolnosti i deset godina to traje, i agoniji nikad kraja. Problem na problem. Ta priča je toliko ozbiljna da je to rata kredita od tisuću kuna dnevno, i evo, sad u prvom mjesecu ide zadnja rata, kaže Ivan.

Novi život nakon kredita i nova kultura. Japanske juzu naranče. Ivan im predviđa uspjeh zato što se u Japanu sve prodaje na burzi.

- Ja dolazim vegetacijski ispred Japana, sadim u Dalmaciji gdje bura radi nutritivno da imam najjaču juzu na svijetu, nutritivno, i oni će to platiti suhim zlatom. Ovo je plantaža i ja sjedim negdje u fotelji sa suncobranom, Japanci sami beru, dođu na izlaz i kažu, "Imamo tri tone", ja kažem, "Još uvijek nije sjela lova, sjela lova, možete izaći" i to je to, objašnjava.

Ipak, posao nije baš kako neki zamišljaju - hakuna matata.

- Ljudi čuju to što ja radim, i onda to zvuči tako lijepo, egzotično, dobro, i sad očekuju da je to megalomanstvo, da tu teče lova u potocima, što nije tako. Onda se oni nonšalantno ponašaju, da ne okopaju, pa ništa ne rodi, pa zašto nije rodilo, očekuju da ništa ne rade, a da na jesen voze BMW, kaže Ivan.

No onima koji se žele upustiti u taj posao ponudit će pomoć. I za prijavu u EU fondove, i za otkup. A za ljude koji vole po sitno - model sličan urbanim vrtovima.    

- Ovo su prvi urbani voćnjaci vjerojatno u Europi, postoje urbani vrtovi u Zagrebu, gdje dođu ljudi i uzmu si 20 kvadrata, i to netko održava za njih ili to sami održavaju. Isti model je ovdje - nemate zemlje, ne možete posaditi svoje banane, OK, od sad imate, vi zakupite od nas pet banana, na njih se stavi pločica s vašim imenom, podacima koje želite, i mi se brinemo sve do berbe, kaže Ivan.

- Sad je to preraslo granice Hrvatske, pa počinjemo i u Srbiji, i u Crnoj Gori su posađene indijanske banane, i počinjemo u Albaniji. Kum je čak kupio sto hektara u Obali Bjelokosti, kaže.