13:29 / 02.01.2022.

Autor: Sanja Corazza/Labirint/HRT

Na zagorskim bregima uzgaja banane i drugo egzotično voće

Ivan Šulog i Martina Perešin Šulog

Ivan Šulog i Martina Perešin Šulog

Foto: Labirint / HRT

Odbacio je sve tradicionalne kulture i na zagorskim bregima počeo uzgajati banane i drugo neobično egzotično voće. Zapadna Europa njegovo je tržište, a proizvodnju širi na Dalmaciju, susjednu Srbiju, Albaniju, pa sve do daleke Obale Bjelokosti. On je Ivan Šulog - jedan neobičan poljoprivrednik...

Na samoj granici Parka prirode Medvednica, gdje Donja Stubica graniči s Gornjom Podgorom, gospodin Ivan Šulog zasadio je plantažu banana. 


- Radi se o indijanskoj banani koja je starija od dinosaura, preživjela je ledeno doba, kaže Ivan.


- Indijanska banana zove se indijanska zato što su je jeli Indijanci, a banana zato što ima okus kao da jedete kremu od banane. I po tom je dobila ime indijanska banana. Za razliku od aronije, koju ćete kupiti jedanput, probati, i više nećete jer je trpka, opora - ovo kad probate, vi nazovete: "Daj još", kaže.


- Čula sam neku priču da neki luđak sadi banane, a poslije sam saznala da ja radim za tog luđaka, kaže radnica Mirjana Đurin.


Šulog kaže da se pogubi kad treba nabrojiti što sve ima. 


- Lulu, babako, tamarilo, passion fruit, chili, surinamske trešnje, indijanske banane, juzu, kumkvat, i tako dalje i tako dalje. Ali to su vam sve biljke, nisu likovi iz crtića, kaže.


Ivana su oduvijek privlačile neobične voćke. 


- Ja sam vam kao Kolumbo. Što vidim, to mora ići. Znači, nema nikad odustajanja, pit bull, pit bull. Kad nešto zacrtam da mora biti, onda je to to, kaže.


- Bili smo mi na Tenerifima, vozimo se uz cestu i vidi on biljke s nekakvim plodovima, kao naša kaktus smokva na moru. Kaže, "'Ajmo mi to nabrati, najest ćemo se". Ode iz auta i bere, bere, bere, i onda kaže, "Aaaaa, skini mi to", a ruke pune bodlja. I došli mi u apartman i kupili svijeću, i ja njemu to s voskom po rukama, skidamo mi to dolje, prepričava Martina Perešin Šulog, supruga.


- Kad smo bili u Maleziji, na tržnici, šetamo se, dođemo na jedan dio koji užasno smrdi, to je izgledalo kao kanalizacija. I ja kažem čovjeku, "Što ovo smrdi, ne može na tržnici tako smrdjeti kanalizacija". On kaže, "Nije, nije to ti je voće". Govorio je o durianu, koji užasno smrdi, ali izgleda kao najfinija kremšnita, prisjeća se Ivan.

Šulog kaže da se pogubi kad treba nabrojiti što sve ima

Šulog kaže da se pogubi kad treba nabrojiti što sve ima

Foto: Labirint / HRT

Međutim, sve što je na prvi pogled izgledalo prelijepo da bi bilo istinito dobilo je i svoju drugu stranu. A to je investicija u golemi plastenik i još veći kredit. 


- I tako je išlo nizbrdo da ne možete vjerovati! Jedne godine je susjed špricao svoju njivu, kukuruz, i meni je pošpricao i uništio cijeli plastenik. Sljedeće godine bude ona nesretna Gunja, kad čitavo ljeto pada kiša i nema oprašivanja i meni u plasteniku nema ničega. Takav splet nekakvih nesretnih okolnosti i deset godina to traje, i agoniji nikad kraja. Problem na problem. Ta priča je toliko ozbiljna da je to rata kredita od tisuću kuna dnevno, i evo, sad u prvom mjesecu ide zadnja rata, kaže Ivan.


Novi život nakon kredita i nova kultura. Japanske juzu naranče. Ivan im predviđa uspjeh zato što se u Japanu sve prodaje na burzi.


- Ja dolazim vegetacijski ispred Japana, sadim u Dalmaciji gdje bura radi nutritivno da imam najjaču juzu na svijetu, nutritivno, i oni će to platiti suhim zlatom. Ovo je plantaža i ja sjedim negdje u fotelji sa suncobranom, Japanci sami beru, dođu na izlaz i kažu, "Imamo tri tone", ja kažem, "Još uvijek nije sjela lova, sjela lova, možete izaći" i to je to, objašnjava.


Ipak, posao nije baš kako neki zamišljaju - hakuna matata.


- Ljudi čuju to što ja radim, i onda to zvuči tako lijepo, egzotično, dobro, i sad očekuju da je to megalomanstvo, da tu teče lova u potocima, što nije tako. Onda se oni nonšalantno ponašaju, da ne okopaju, pa ništa ne rodi, pa zašto nije rodilo, očekuju da ništa ne rade, a da na jesen voze BMW, kaže Ivan.


No onima koji se žele upustiti u taj posao ponudit će pomoć. I za prijavu u EU fondove, i za otkup. A za ljude koji vole po sitno - model sličan urbanim vrtovima.    


- Ovo su prvi urbani voćnjaci vjerojatno u Europi, postoje urbani vrtovi u Zagrebu, gdje dođu ljudi i uzmu si 20 kvadrata, i to netko održava za njih ili to sami održavaju. Isti model je ovdje - nemate zemlje, ne možete posaditi svoje banane, OK, od sad imate, vi zakupite od nas pet banana, na njih se stavi pločica s vašim imenom, podacima koje želite, i mi se brinemo sve do berbe, kaže Ivan.


- Sad je to preraslo granice Hrvatske, pa počinjemo i u Srbiji, i u Crnoj Gori su posađene indijanske banane, i počinjemo u Albaniji. Kum je čak kupio sto hektara u Obali Bjelokosti, kaže.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!