Intervju s Markom Purišićem: Od dark metala do Baby Lasagne

Dok se Baby Lasagna ugrijava za nastup na Eurosongu i na predpartyjima odmjerava snage i upoznaje konkurenciju, dok se diljem Hrvatske pleše na Rim Tim Tagi Dim, čemu su se pridružili i vatrogasci, policajci, medicinske sestre, poštari, balerine, mi smo porazgovarali baš s Markom Purišićem, o njegovoj manje poznatoj dark strani na glazbenoj sceni.

Prošle si godine dobio nagradu u Njemačkoj kao kantautor za grupu Mono Inc., odnosno album Ravenblack. Kakva je to nagrada, što ti je konkretno donijela?

Nagrada sama po sebi nije mi pridonijela ništa posebno, već samo legimitet i priznanje. Iako, nakon nje sam dobio malo više upita za pisanje skladbi, ali nije to ništa bilo nešto zbog čega mi se život preokrenuo.

Iako je Ravenblack 12. studijski album te grupe, s njim su prvi put došli na prvo mjesto njemačkih ljestvica. Kako si počeo suradnju s Mono Inc., odnosno angažman, tko se kome obratio?

Moj brat je zaposlen u tom bendu, odnosno jedan je od članova. Rekao je da traže nove pjesme za album pa je preporučio mene. Oni su skeptično pristali, rekli su samo usputno da napravim pjesmu. Napravio sam je i postao prvi ikad vanjski pisac za takav bend jer sam prvi put pogodio po riječima pjevača točno što oni traže. Čovjek se rasplakao i isti dan mi je poslao ugovor da potpišemo!

Koju svoju pjesmu s Ravenblacka smatraš najboljom i zašto? Koji su ti uzori u pisanju tekstova?

Najdraža pjesma mi je ''Angels never die'', koju sam napisao isključivo zbog teksta, ali i zbog glazbe koja nije nužno za svačije uši. Radi se o teškoj i sporoj metal baladi čije su riječi jako teške - o djeci koja su uhvaćena u teškim bolestima i teškom životu, a to je nešto što mene posebno dira. Uzori u pisanju tekstova bili su mi Rammstein, no u zadnje vrijeme definitivno su mi najveći uzor Twenty One Pilots.

Na Dori 2019. nastupio si s grupom Manntra. Oni su također iznimno popularni u Njemačkoj, nastupaš li s njima i dalje? Navodno imaju rasprodane koncerte i veliku bazu fanova. Je li Njemačka raj za dark metal grupe?

S Manntrom sam prestao nastupati prije otprilike 3 godine, tako da više nismo u radnom odnosu. Njemačka definitivno ima više sluha za metal glazbu, isto kao i skandinavske zemlje. Ako si rock/metal izvođač, apsolutno je pogodnije svirati izvan Hrvatske. Vani je veće tržište, a samim time i veći interes za bilo kakvim drugim žanrovima.

Postoje li u Njemačkoj još neki naši bendovi koji su tamo poznatiji nego u Hrvatskoj?

Da, na primjer znam iz prve ruke da postoji bend Keops iz Rijeke i definitivno je poznatiji u Njemačkoj nego u Hrvatskoj.

Zanima me taj put od dark metala do Baby Lasagne. Je li to sad paralelno ili je jedno zamijenilo drugo. Je li presudila želja za solo karijerom? Ima li ipak sličnosti u temama – anksioznost? Ima li i Rim Tim Tagi Dim također malo mračne estetike?

Pa nije baš bilo puta od metala do Baby Lasagne. Ja sam oduvijek, od kad znam za sebe, slušao sve. Neplanirano sam se našao u rock i metal bendu. Volim rock i metal, ali jednako tako volim i diem rep, trep, pop, trance. Nije mi bitno koju vrstu glazbe radim, već samo da je dobra glazba.

Nije presudila želja za solo karijerom, samo sam prekinuo radni odnos s Manntrom i želio sam pisati pjesme iz svoje sobe. Neko vrijeme sam to radio i poželio sam opet nastupati. S obzirom na to da sam, otkad znam za sebe na pozornici, nedostajali su mi ti momenti i drago mi je da se mogu vratiti.

Kako si odabrao pseudonim?

Pseudonim mi je sasvim slučajno pao na pamet, nema nikakvo posebno značenje. Htio sam da bude nešto što zvuči smiješno, nasumično i zabavno i mislim da sam uspio u tome.

Hoćeš li nastaviti suradnju s Mono Inc.? Ovisi li to o rezultatu Eurosonga?

Ne znam, vidjet ćemo. Budući da ne znam što budućnost i Eurosong nose, ne mogu znati što mi se sprema. Prerano je govoriti za išta u ovome trenutku, ali ja sam spreman, ukoliko bude bilo vremena i interesa s obje strane, zašto ne.