3, 2, 1... Superman!

Prvi Superman s Christopherom Reeveom ugledao je svjetlo dana u predbožićno vrijeme 1978. Televizija Zagreb tada je već godinu dana emitirala superemisiju o filmu "3, 2, 1... kreni!". Bila je to emisija koja je istodobno privukla i filmofile i široku publiku, a koncept je donekle sličan današnjim Posebnim dodacima.

Zašto trilogija o Supermenu ima poseban status i za filmofile i za širu publiku? Kao prvo, Superman je postavio standarde žanra filma o superjunacima kakav danas poznajemo. Raniji serijali o Supermanu i Batmanu iz 1940-tih bile su niskobudžetne kinoepizode, a ne pravi filmovi. Batman iz 60-tih bio je također niskobudžetna parodija bez ikakva daljnjeg utjecaja. 

A onda su se pojavili neki ozbiljni ljudi s golemim budžetom, otkupili prava od DC Comicsa, okupili zvjezdani postav i pokazali da su superjunaci neslućeni potencijal za masovne blockbustere. Otprilike jedini anonimac u glavnoj podjeli bio je sam glavni lik Superman/Clark Kent, Christopher Reeve!

Kad se danas pogleda popis potencijalnih Supermana koje je DC Comics odobrio, kao što su Robert Redford, Paul Newman, Burt Reynolds, James Caan, Sylvester Stallone, Nick Nolte, možemo samo zahvaliti sreći što su bili zauzeti drugim projektima ili se nikako nisu vidjeli u toj ulozi. Bilo je i potpuno neozbiljnih prijedloga ne bi li se potencirao publicitet, poput Ala Pacina i Dustina Hoffmana.

Glavna faca prvog filma o Supermanu, dakle, nijo bio on sam, nego njegov filmski tata Marlon Brando, koji je sve obavio u 10 minuta. Za svoj ultrakratki, gotovo počasni nastup u ulozi Jor-Ela s planeta Kriptona, dobio za tadašnje vrijeme nevjerojatan honorar od 3,7 milijuna dolara i k tome još 11,75% zarade filma!

Svi su tadašnji časopisi, revije, magazini pisali o tome, bio je to financijski rekord po filmskoj minuti. Zauzvrat, Brando je dostojno izigravao razmaženu filmsku divu. Nije htio pročitati scenarij, a kad ga je na jedvite jade navodno i pročitao, nije mogao zapamtiti svoje replike.

Predlagao je da izgovara nešto što bi danas otprilike bilo "kibidabi" s vrućim krumpirom u ustima. Na kraju su mu replike morali držati ispisane na papirima izvan kadra, kao na blesimetru. Nije mogao nikako zapamtiti ni ime svog novorođenog filmskog sina Kal-Ela, te je za to imao šalabahter u kolijevci.

Redatelju Richardu Donneru došao je s idejom i da mu se lice uopće ne mora vidjeti u kadru, nego bi se pojavio konceptualno kao "energija" ili zelena kugla koja govori telepatski. Donner ga je uz velike muke natjerao da odradi svoje. 

Navodno je Donnera dosta nagnjavila i druga filmska veličina, Gene Hackman, iako znatno manje od Branda. Isprva nije ni htio ulogu negativca Lexa Luthora jer mu se Superman činio dječjim filmom u kojem će se morati glupirati (danas bi se to zvao strah od "krindža", odnosno blamiranja), zatim mu se nije sviđala ideja da bude ćelav, ali je ipak našao zajednički jezik s redateljem bez fiks-ideja na Brandovu tragu. 

Zbog Donnerova argumenta da će glavnu ulogu ipak bolje nositi nepoznat glumac jer neće svraćati pozornost na sebe kao stvarnu osobu, nego će fokus biti na liku (ako već ne zbog toga što su šoldi potrošeni na dovoljno slavnih, nisu tu bili samo Brando i Hackman, nego i scenaristički "Kum" Mario Puzo) producenti su pristali na audiciju. Među 200-njak kandidata odabran je Christopher Reeve, koji će od Supermana napraviti filmsku ikonu. 

Kao lijepa posveta Reevu, čija se interpretacija i danas smatra najboljom, u Supermanu iz 2025. malu ulogu tumači njegov sin Will Reeve, i to reportera, što je njegov posao i u stvarnom životu.

Superman 1, 2 i 3 prikazuju se nedjeljom na HTV1 u ranojutarnjem terminu, ali uz nešto premotavajućih supermoći mogu se gledati i u vrijeme koje vam više odgovara.