Anthony Bourdain: Pozitivna geografija

Ono što je Marcelu Proustu bio madeleine kolačić koji mu je dala teta Leonie, to je Anthonyju Bourdainu bila kamenica, naravno sirova, koju je pojeo kao dječak na čamcu monsieura Saint-Joura, susjeda njegove strine u Girondeu na jugozapadu Francuske.

Tog se trenutka Bourdain sjeća bolje od svih ostalih prvih iskustava – prve ljubavi, prvog džointa, prvog dana u srednjoj, prve objavljene knjige.

I dok je Proustu kolačić madeleine pobudio sjećanja na prošlost, Bourdainu je kamenica imala okus mora, soli i - budućnosti.

U domovini svojih predaka zarazio se hranom. U šali kaže da je to bio trenutak kad je skrenuo s dobrog puta da bi postao hedonist i pustolov. Jer, kako je to opisao, Francuska je za razliku od Amerike imala razumijevanja čak i za malodobne kušače vina i povremene kradljivce cigareta.

Boležljiv Proust nije se maknuo iz svoje sobe dok je pisao svoje kapitalno djelo s golemom galerijom likova, Anthony Bourdain proputovao je čitav svijet i donio priče o ljudima koji su dotad mislili da nikome nisu važni i da ono što imaju reći i pokazati nikoga ne zanima.

Tom putovanju svijetom prethodila je karijera chefa i književni bestseler o mračnim tajnama kulinarskog miljea Kitchen Confidential, u nas preveden kao Dosje kuhinja.

Iako je u kuhinji počeo raditi kao perač posuđa, Bourdain je diplomirao na najpoznatijoj američkoj školi za kuhare, koja dijeli kraticu s obavještajnom službom. Naime, osim Central Intelligence Agency, CIA znači i Culinary Institute of America.

Radio je kao chef na mnogim mjestima, ali najviše je bio vezan uz njujorški Brasserie Les Halles. U njegovoj karijeri ključan je bio esej u New York Timesu „Nemojte jesti prije nego što ovo pročitate“ iz kojeg se i razvila knjiga Dosje kuhinja. Pokazalo se da je njegov dar za pisanje i pripovijedanje možda čak i veći od onog za kuhanje.

Vrlo okrutni svijet kulinarstva, kuhara i kuhinja prikazao je iznutra, bez ikakve zadrške, iz svih perspektiva, i s puno humora, uglavnom crnog. Bio je potpuno otvoren i o svojim ovisničkim vrludanjima. Ta je knjiga bila prekretnica i usmjerila mu je karijeru prema televiziji.

Prije nego što se on pojavio u tom mediju, emisije o hrani i putopisi bili su postavljeni otprilike ovako: neki majstor ili ekspert, uglavnom sveznalac, objašnjava neupućenim gledateljima što se radi i kako se radi, odnosno što im oči vide ako je riječ o putopisu. Bourdain je to izokrenuo.

Ljudima koje je upoznavao i snimao pristupao je znatiželjno, njih postavljao u središte, i komentirao kako to utječe na njega. Dao im je prostora da govore o svojim životima, izazovima, nadama. Hrana je bila medij i za upoznavanje s kulturom, ali i razbijanje predrasuda. Nije zaobilazio osjetljiva pitanja, politiku, siromaštvo, kriminal, rat. Empatiju i razumijevanje s lakoćom je prenosio na gledatelje.

Jednako se snalazio u gradu i u divljini, u odijelu s kravatom i u T-shirtu s pivom, pa su ga ljudi doživljavali čas kao Indianu Jonesa, čas kao neutreniranog Jamesa Bonda.

U snimanju jedne sezone Upoznavanje nepoznatog kušao bi oko 400 različitih jela, što pred kamerom, što iza nje.

Posebno je volio kada bi u oku neprivlačnim jelima otkrio delicije, kao što je juha od sirove krvi, žive cijele žabe s češnjakom, ili kravlji želudac (u nas ekstremno omiljen ili omrznut pod nazivom tripice).

U svojim je putopisima bio i u tri mjesta u Hrvatskoj. U Banjolama, Novalji i Skradinu. Najviše mu se svidio skradinski rižot.

Kad si je oduzeo život 2018. godine u Francuskoj, ekipa s kojom je radio, suradnici, prijatelji, bili su šokirani jer ga nisu doživljavali kao osobu koja bi samo tako prekinula svoj put. On je nekako uvijek radio što je htio i to mu je dosta dobro polazilo za rukom.

Netflix je nakon njegove smrti snimio dokumentarac nazvan Roadrunner, u kojem su zgusnuli i Bourdainove misli o smrti i nestanku, problematizirali njegov odnos s talijanskom glumicom Asijom Argento (kada ga je napustio i vrlo odan dio ekipe), no najupitnija stvar povezana s tim filmom pravo je etičko minsko polje - AI.

Naime, redatelj Roadrunnera Morgan Neville upotrijebio je umjetnu inteligenciju kako bi generirao Bourdainov glas u naraciji! Poznato je da su njegov glas pasionirani gastro i televizijski kritičari opisivali epitetima svojstvenim kulinarskim kreacijama: veličanstven, senzualan, uzbudljiv svim osjetilima.

Redatelj dokumentarca branio se tvrdnjom da su sve rečenice Bourdainove, samo što nisu postojale u audio obliku. Ipak, etičnost tog postupka ostala je otvorena, a implikacije i posljedice u budućim takvim potezima još ne možemo ni naslutiti.

Od subote 13. travnja na HTV2 u 21:10 možete pratiti seriju Anthony Bourdain: Upoznavanje nepoznatog.

Prva epizoda posvećena je latinozajednici u Los Angelesu. Doznajte zašto im je omiljen pjevač Morrissey iz Smithsa!

Jer da, Anthony Bourdain poznat je i kao najveći roker među kuharima. Bilo bi potpuno nezamislivo da mu promakne takav bizaran detalj.