Wallander bez Verdija

Petak je rezerviran za druženje s inspektorom Wallanderom, koji rješava slučajeve u švedskom Midsomeru - Ystadu. Još je slavni švedski književnik August Strindberg u svojem autobiografskom romanu „Pakao“ taj grad i luku na Baltičkom moru opisao kao utočište razbojnika i krijumčara iz svih krajeva svijeta. Ystad je dakle idealan švedski Midsomer, s glavnom razlikom – on uistinu postoji!

Policijski inspektor Kurt Wallander lik je švedskog pisca krimića Henninga Mankella. Svoju je prvu ekranizaciju, očekivano, doživio u matičnoj zemlji.

Zanimljivo je da Mankellov Wallander voli slušati klasičnu glazbu i obožava opere, a tu su mu karakteristiku u britanskoj ekranizaciji oduzeli. Razlog je vrlo prozaičan.

Među britanskim serijskim inspektorima već je postojao veliki obožavatelj klasične glazbe – Morse. Wallander bi s tom karakteristikom djelovao kao Morseova kopija, a to produkcijski tim nikako nije htio.

Uloga inspektora Wallandera u britanskoj je inačici pripala Kennethu Branaghu, koji se za skandinavski noir odlično pripremio.

S piscem Henningom Mankellom upoznao se u prikladno tmurnim uvjetima, tijekom Tjedna Ingmara Bergmana na otoku Fåröu, gdje je slavni sineast živio, snimao i umro.

Pisac, koji je svog inspektora zamislio kao depresivnog i vječito umornog čovjeka, složio se da je Branagh idealan za tu ulogu. Bila je to i prva ekranizacija njegovih djela na engleskom jeziku.

Kako bi se dao specifičan pečat vizualnom, stil snimanja osmislio je Anthony Dod Mantle, prvi dobitnik Oscara za digitalno snimljen film (Slumdog Millionare/Milijunaš s ulice), koji je i snimio prve dvije epizode. Zbog toga je britanska inačica vizualno drugačija od švedske, pa se tako kamera, u ocrtavanju atmosfere, s Wallanderovih zabrinutih bora i podočnjaka seli i na pejzaž. 

Važno je naglasiti da britanska inačica nije puka prerada švedske. Općenito se smatra da su si uzajamno podignule gledanost. Osim u vizualnom identitetu i pričama, ni Wallanderov karakter nije potpuno isti. Uz već spomenutu razliku u muzikalnosti, paradoks je da je britanski zapravo mračniji i skandinavskiji od skandinavskog.

U fotofinišu kritika daje prednost Kennethu Branaghu. Zašto je to tako, doznajte na krimi petku.

Seriju možete pratiti i preko naše HRTi platforme.