18:28 / 22.11.2021.

Autor: Eli Lazarova Sladić/Tomislav Dmejhal/Odjel Web i multimedija/HRT

Najbolja šljivovica u Lici

Dario Prpić

Dario Prpić

Foto: Tomislav Dmejhal / HRT

Dario Prpić mladi je OPG-ovac iz Smiljana. Posjetili smo ga kako bismo saznali kako se radi šljivovica jer struka je odlučila - iz njegova rakijskog kotla izašla je najbolja. A imati najbolju šljivu u Lici gdje svi su majstori pečenja rakije, doista je velika stvar.

- Za dobru rakiju sve je bitno, ništa se ne smije prepustiti slučaju – od same sadnje, izbora sorte prvenstveno naše šljive bistrice, okopavanja, orezivanja, dakle ništa se smije prepustiti slučaju i u kom obavezno ide ono što bi išlo i u pekmez, čak i kvalitetnije. Dakle, sve mora biti na razini da bi se dobila kvaliteta – govori nam Dario.

Da bismo otkrili što više tajni ovog mladog majstora, posjetili smo ga upravo za vrijeme proizvodnje. Natočili smo kotao, naložili vatru i pričekat ćemo jedno sat vremena da rakija procuri. A dok čekamo, raspitat ćemo se o obitelji, o njihovu životu u Smiljanu, o natjecanju za najbolju rakiju…

- Natjecanje je bilo na „Jesen u Lici“. Tijekom prijašnjih godina sam vidio da se to provodi i, eto, sačuvali smo nekoliko litara i - zašto ne? Idemo probati i, eto, prvo natjecanje i dobio sam zlato za šljivu i srebro za krušku. Iznenadio sam se, svi su mi govorili da je dobra, ali da je opet toliko dobra, to je ipak morala struka reći.

Upravo je njegova šljiva pobijedila jer, kaže, ništa nisu prepustili slučaju – od izbora sorte, od najkvalitetnijih plodova, odvajanja peteljki, mljevenja, temperature na kojoj je stajao kom, trenutka pečenja, laganog pečenja, odležavanja rakije, sve je to bilo jako bitno za kvalitetu u pogledu svega, higijene, svega.

U međuvremenu proces proizvodnje napreduje. Dario nam objašnjava što se događa:

- To je frakciona destilacija, tri su frakcije, prvu destilaciju se odvaja, ona je loša, prilično loša, to je ono što uzrokuje glavobolje, strane mirise. Srce ili sredinu hvatamo i to ide poslije na odležavanje, a onaj zadnji dio, treći, to su loši alkoholi, loša kvaliteta i to se također odvaja, odnosno baca se.

Djed, stric i tata prvi su Dariovi učitelji u pečenju rakije, ali finese mu je pokazao pokojni tast. Promašaje kod pečenja, kaže, još nije imao.

- Nitko se nikad nije žalio, samo je falilo uvijek. Bilo je komentara da se osjeti „malicun“, dakle malo je, da je još malo… Jako brzo se popije zato što je to ipak za vlastite potrebe. Država je ograničila to na otprilike 50 litara, jako puno toga se popije uoči pečenja i dok svakom od susjeda, prijatelja koji su sudjelovali napunim po litru, jako malo ostane – smije se Dario.

On i njegova supruga Ana imaju oko 250 šljiva, uskoro će posaditi još 80-ak. Imaju i druge voćke, ali šljiva je za njih nešto posebno.

- Najviše tradicija, ljubav, tako smo odgojeni i prvenstveno želimo tu našu šljivu bistricu jer ona kod nas uspijeva, najbolja je po kvaliteti, to je naša prednost jer inače ona je podložna i bolestima. Ali to nama naša Lika i naša klima dopušta da to ipak nadvlada, da ostaje i da daje kvalitetan proizvod.

Osim u rakiju, šljive pretvaraju i u ukusan domaći pekmez. Proizvodi se tu i ajvar, lovačka salata, sirupi, voćni sokovi… Od Ane smo dobili recept za čudotvorni prirodni sirup protiv kašlja.

- Radi se o sirupu od borovih iglica, mi ga osobno koristimo za kašalj ili kod djece ili kod nas odraslih, bronhitis, astma, općenito i preventivno. Ide se u berbu tih borovih iglica kad krenu mlade grane. Kad se poberu, dodaje se ili šećer ili med, znači može jedno ili drugo. Slaže se red borovih iglica, red šećera ili meda i tako do vrha dok se napune tegle. Zatim ih treba ostaviti, pa recimo nekih tri mjeseca na suncu, s tim da mora biti i hlad, dakle ne smiju biti intenzivno baš samo na suncu dok se taj šećer ne otopi i iglice ne puste svoj sok. Nakon toga se procijedi i stavlja se natrag u tegle, boce ili nešto i čuva se u malo mračnom. Preventivno možete žlicu tog sirupa popiti svaki dan, ne škodi apsolutno ništa, dapače uvijek će vam pomoći. Osobno sam ga pila, piju ga i moja djeca iako su mali, kompletna obitelj, prijatelji, svi su na tome. Više se baziramo na prirodno – govori Ana.

Luka (5) i Mihovil (3) su njihovi sinovi. Poput svojih roditelja uživaju u životu na selu, povezani s prirodom i zemljom.

- Oni su trenutno u fazi kada ih sve zanima. Ako se kuha, mama, kuhamo i mi, ako se radi, i oni sve rade. Od pomaganja tati sa zemljom, sa sadnjom, vožnja traktora, svega, tako pomažu i meni – od sadnje krumpira pa nadalje – otkriva Ana.

No vratimo se mi rakiji. Došlo je vrijeme za kušanje.

- Evo, došli smo do trenutka da je rakija potekla, uzet ćemo mali uzorak. Po uzorku i po mirisu već vidimo da će ova naša buduća rakija biti sigurno dobre kvalitete zato što ima čist iskren miris po voćki od koje je proizvedena, u konkretnom slučaju po kruški jesenki, bistrina se vidi, nema nikakvih stranih čudnih mirisa i sigurno je da ćemo i ove godine napraviti dobru stvar – zadovoljan je Dario.

A drukčije ne može ni biti sve dok ovi ljudi toliko vrijedno rade, a u njihovoj kući caruju mir, sloga i puno ljubavi.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!