Ona je Ponos Hrvatske, Vesna Ribarić - žena koja pomaže beskućnicima

Ususret svečanoj dodjeli priznanja "Ponos Hrvatske", koja će se održati 1. ožujka na Prisavlju, svakoga dana objavljujemo reportažu o jednom od dobitnika. Ove ih je godine dvanaest i sa zadovoljstvom ih predstavljamo u našoj emisiji "Dobro jutro, Hrvatska". Danas je to Vesna Ribarić, volonterka iz Zagreba. Vesna Ribarić cijeli život pomaže, a posljednje dvije godine s volonterkama Facebook grupe "Od srca do srca" brine o zagrebačkim beskućnicima.

 - Pedeset posto beskućnika me je zna, zove, traži. Pijemo kavu s njima, pomažemo im kada odlaze u bolnicu ili bilo što da im se dogodi. Saniramo im rane. Tako da smo mi stvarno prijatelji. Mislim da je to nešto što je prekrasno, rekla je koordinatorica Facebook grupe Od srca do srca - za zagrebačke beskućnike i socijalno ugrožene Vesna Ribarić.

- Vesna je osnovala Facebook grupu "Od srca do srca" otprilike prije dvije godine. Zapravo, mi smo počeli još surađivati s "Slavonskim srcem", jednom humanitarnom udrugom "Slavonsko srce" prije dvije godine. I onda smo njima pomagali. U Slavoniju smo "lifrali" što god smo mogli, što je bilo potrebno za siromašne obitelji, naglasila je volonterka Vlatka Škorić.

Nakon potresa pohrlili su u Banovinu, noseći hranu, odjeću, deke. I tako mjesecima. A kada se situacija smirila, posvetili su se ljudima u Zagrebu. U grupi "Od srca do srca" okupilo se 750 ljudi iz cijele Hrvatske, a dvadesetak žena radi na terenu. Udruga "IPC Dunav", budući da im je Vesna administrativna tajnica, dopustila je korištenje ovog prostora u humanitarne svrhe. Svoje štićenike šišaju i hrane. 

- Jedanput mjesečno ide kuhano, a jedanput tjedno, utorkom, idu sendviči. Sami radimo sendviče tako da nam dobri ljudi doniraju salamu, mi kupimo kruh ili krastavce ili nešto. Tako radimo sendviče i onda ih dijelimo, kazala je volonterka Škorić.

- Puno ljudi jednostavno prođe i ne gledaju što se događa. Međutim, u trenutku kad sam shvatila da su ljudi stvarno gladni i da onaj sendvič koji mu donesemo stavi usta i da mu je to možda jedini obrok koji je dobio, odlučili smo intenzivirati aktivnosti, dodala je Ribarić.

Surađuju s pučkim kuhinjama. Ovaj topli obrok za osamdeset ljudi skuhan je u samostanu blaženog Augustina Kažotića. Podjela hrane ili odjeće prilika je za druženje uz čaj.

- Svatko od nas radi nešto. Ja sam za robu i dijelim hranu. Slavica je tu naš vragolan, koji nam diže i vuče sve donacije, istaknula je Matea Topol.

- Jednostavno ovdje dođem. Dakle, Vesna, žena koja je srce svega toga, koja to na dnevnoj bazi, kao da dan ima 48 sati, radi, objavljuje da radi za određenu obitelj, znači, traži sve, dodala je Ines Križan.

Vesna predlaže rješavanje problema beskućnika. Komunicira s gradonačelnikom, pa i predsjednikom države - želi da se zimi postave grijani šatori u hale napuštene tvornice u Zagrebu. Najveća joj je želja da ti ljudi ponovno budu samostalni.

- Moja vizija je cijele priče - osnivanje ustanove, znači, ustanove gdje bi se dala prilika tim ljudima, da ih se smjesti tamo, da im se da druga prilika da oni koji se mogu izliječiti i vratiti svoju radnu sposobnost, da ih se zaposli i da još neko vrijeme borave tamo. I da im se nađe posao. Posla danas ima, poručila je žena velikog srca - Vesna Ribarić.

Ne želi samo "gasiti požar", govori, nego i vratiti ljudima dostojanstven život.