Ronjenje kroz drveće u jezeru koje nastaje i nestaje

Jezero Ponikve očarava iznad i ispod površine. Jezero je to koje nastaje i nestaje.

Raznobojno lišće u igri svjetla i sjene odlična je kulisa za ljubitelje podvodne fotografije ili videa. Ronioci iz cijele Hrvatske, ali sve češće i inozemstva dolaze zaroniti kad čuju da su se Ponikve napunile. Roniti u takvom ambijentu predstavlja i svojevrsni izazov. 

- Krošnje drveća koje su pola pod vodom, pola iznad vode vam često puta skrivaju od pogleda mjesto gdje ste zaronil pa treba malo truda i malo plivanja dok ne nađete put kako da se vratite na obalu. Ali, u svakom slučaju mislim da je većini ronioca to izuzetno zabavno i interesantno, potpuno nešto drugačije od ronjenja u moru, dodaje Danijel Frka.

Za razliku od morskih dubina, ronioci ovdje ribu neće susresti.

- Izvori putem kojih voda dolazi, tj. procijeđuje se iz gornjih jezera na Grobničkom polju - nisu toliko široki da bi iz nekakvih riječica ili potoka došla i riba.

I nije Ponikvarsko jezero samo fotogenično, jednom godišnje posluži i kao poligon hrabrim pripadnicima HGSS-a.

- Nemamo puno puta priliku to napraviti pa koristimo ovu situaciju da dođemo i odradimo vježbu potrage za nestalom osobom. Svi su oduševljeni, ovo je baš prirodni fenomen i ovo je nešto što se gotovo ne može vidjeti. Tako da smo godinama čekali priliku da dođemo ovdje zaroniti. Tko je ronioc, ovo je san snova, kaže voditelj ronilaca HGSS-a Vladan Štrigo.

Hrabriji kupači, promotori zdravog življenja i zimskog kupanja, Opatijski kukali morsku su obalu zamijenili ovim krškim čudom.

- To je neopisivo uživanje, neopisivo! To je tako lijepo, dolje trava, zelenilo, nema pijeska, nema kamena, nevjerojatno!, kaže  Matija Škalem, Opatijski kukali.

Profesor Bore Štrbac upoznaje nas s posebnostima ovoga jezera kojega sad ima - sad nema.

- To je jedan prirodni fenomen zakona spojenih posuda. Kad se na Grobničkom polju popune kaverne, polako se spušta do ove dvije najniže točke. Ovo je otprilike nekih sedamdesetak metara nad morem, objašnjava.

Veza Ponikvi i mora na prvi pogled možda nije očita, no ipak postoji!

Prirodoslovac, geograf, planinar i putopisac Dragutin Hirc potkraj 19. stoljeća bilježio je: "U prvoj polovici 19. stoljeća voda je tako bila visoka da je došla do prvih kuća da su stanovnici morali svoje bačve vina vezivati konopima, a zadnji put je zabilježena '72 godine i negdje, kažu stari ljudi, '56 godine".

Ljubitelji prirode dolaze uživati u svježem zraku i šetati osam kilometara dugom edukativnom stazom. Jer, uz nestajuće jezero naići ćete i na 600 biljnih vrsta, a u zabačenijim predjelima i na vuka, risa i medvjeda.