13:03 / 17.09.2021.

Autor: Eli Lazarova Sladić/Tomislav Dmejhal/Odjel Web i multimedija/HRT

Rubikova kocka, vagon knjiga, dvije bake, zbroj godina 181

Baka Ana i Rubikova kocka

Baka Ana i Rubikova kocka

Foto: Tomislav Dmejhal / HRT

U Šandrovcu pored Bjelovara žive dvije čudesne bake. Starija - Ana iduću će godinu slaviti 100. rođendan, a  mlađa - kći Kata (82) otkriva nam da će organizirati slavlje koje će se pamtiti. 

Simpatična gospođa Ana (99) i njezina kći Kata (82) žive u Šandrovcu. Povratnice su iz Njemačke. Rodbine žive baš i nemaju, pa bila korona ili ne, one žive u izolaciji. Nažalost! Jer su drage, zabavne, pametne! Zapravo iznimne!

Vitalna stogodišnjakinja voli se zabavljati tako da slaže Rubikovu kocku. Nitko joj nije pokazao kako. Otkrila je sama.

- Ja složim ovako, ovako, pa ovako... Uru jednu slažem, ak nemrem složit, onda ju pustim. A onda ju negde složim za čas - govori nam baka Ana i vrti kocku.

Rođena je na Božić. Pitali smo možemo li doći na 100. rođendan iduću godinu pa je brzo pristala. Uz napomenu da ako nosimo tortu, da bude čokoladna.

Osim što slaže Rubikovu kocku, baka Ana voli križaljke, voli čitati, a ima i zavidno pamćenje. Bez ikakvih problema recitira pjesmice naučene kada je krenula u 1, razred, dakle pamti ih više od 92 godine.

- Ma to smo imali u školi u prvom razredu, abecedu. Onda na zadnje su bile te po abecedi. Za svako je slovo tak bilo malo nešto: Na "A" je bilo Avan naš je mjedan, gladak, u njem' tučem šećer sladak, na "R" - Ribu lovim vršom, mrežom, race ranim ribom svježom, na "C" - Crkva nam je mjesto sveto, gdje je oltar Božji prijestol, pa na "M" - Medo igra usred grada, ciganka mu pjeva mlada... - recitira nam baka Ana.

- U prvom razredu sam ja to zapamtila jer te knjige smo vraćali natrag, nisam ja poslije to čitala, jer to je bila početnica - kaže i nastavlja: U selu je sajam, sa sajmu je s nanom i moja Sele. Sele moli svoju nanu: ah, nano moja, podaj samo malo suha mesa, slanine i sira". ...

- Ona je jako inteligentna u glavi, samo što je tvrdoglava! Dosadna - smije se kći Kata i dodaje: Ajde vi nađite jednu babu koja je pročitala jednu knjigu! Ona je pročitala jen vagon knjiga skupa z menom.

- Još dok sam imala vremena, nekad nije bilo vremena za čitati nego sam svakak čitala. I pri mjesečini, i na Badnjak dok se svjetlo vozi, na Badnjak je svjetlo gorilo cijelu noć a nije se prelo, onda sam čitala. Donesla djeca iz škole knjigu pa sem čitala - prisjeća se baka Ana.

Politiku ne prati, bila je prva HDZ-ovka u selu, sada više nikom ne vjeruje. Televiziju isto rijetko pogleda. Voli programe koji "pripovedaju o dalekim i nepoznatim krajevima" te o životinjama.

Kći Kata kaže da zapravo žive dobro i da im ništa ne fali, jedino što godine nose svoje pa im je sve teže obavljati svakodnevne poslove. Kata ima, kako kaže, hrpu dijagnoza, probleme s kralježnicom, dijabetesom, u mirovini je od 38. godine. A kuća, kaže, traži svoje, imaju vrt, rade zimnicu, idu u dućan, kuhaju svaki dan...

- Ja sam bila bolesna jako, jako. Ja sam vam skoro crkla. Bila u Fran Mihaljeviću, imala sam sepsu. U Daruvarskim toplicama dobila bakteriju, šta sam skoro odrapila - govori nam Kata.

- A ja opala tu, jer sam išla s jednom štakom, a nosila sam v kanti vode. Malo da bum zalevala nešći i opadnem na taj beton i tak z rukom lupim i tak sem si stukla ruku da me pet tjedni bolela. I ja sem onda morala kocku ostavit na miru kad nisam mogla z rukom. A sad kak sam mogla, već sam složila pet, dvadeset pet puta valjda. Teško mi je hodati, idem sa dve štake kad idem na malo dalje, a kad idem tu po kući - z jednom. Ali bez štake nemrem. Morem, ali jako je opasno, opala bi. Slaba sem. Znate, ja sam već četvrta godina kako sem bolesna - nastavlja baka Ana.

Nekad su imali gerontodomaćicu preko programa Zaželi i puno im je bilo lakše, ali program je ukinut, u drugi nisu "upale", pa se sada moraju snalaziti kako znaju.

- Mi, šta god nam treba, sve moramo platit. Nikad nitko nas nije došel pitat kak' smo, je l' što nam treba, je l' treba kakvu pomoć... nikad nitko - dodaje Kata.

Otišli smo provjeriti zašto ih ne čuju u općini Šandrovac i zašto su uz toliko socijalnih programa, dvije same žene, čiji zbroj godina dostiže gotovo dvjesto, prepuštene same sebi. Razlozi - trivijalni: administracija, propusti, papirologija, smjena vlasti.

- Gospođe su bile u programu Zaželi - snaga zajedništva. I međutim, faza 1 je istekla, prošla, a druga faza, na koju se konkuriralo, evo, nije nikad zaživjela. Nismo uspjeli proći - govori nam općinski načelnik Dario Halauš koji je zapravo nedavno preuzeo tu funkciju i ne zna odakle bi prije krenuo, koliko toga ima za napraviti.

Trenutno imaju pet žena koje rade putem LAG-a Sjeverna Bilogora, ali dok je taj projekt kretao, projekt Zaželi - snaga zajedništva je, kaže, još uvijek bio u procesu, tako da ih ove gospođe nisu mogle preuzeti.

Na pitanje nije li moguće da i one dobiju povremeno kakvu pomoć i posjetu, odgovara negativno:

- Bojim se da to projekt ne dopušta. Projekt je propisao broj koji one mogu pokrivati i količinu sati koje one moraju provesti kod tih odabranih korisnika - odgovara, ali obećava da će posjetiti Anu i Katu i vidjeti kako im se može pomoći.

Bilo kako bilo, naše vremešne bake nisu među odabranim korisnicima. Sramotno, ali težinu svojih godina i dalje moraju nositi same na svojim sve krhkijim leđima. I hrabro idu dalje već dugi niz godina. Život ih nije mazio.

Baka Ana je ostavila muža, nisam mogla, kaže, "već z njime biti. Pio je, zlostavljau ju, nije htio raditi na gruntu...

- On je mene tukel, a ja onak njega kak je bil pijan, pijan je došel, ja njega bacila na zemlju i onda si je razbil glavu, na mašinu sam ga nekak bacila. I baš sam se splašila da ću ga ubiti. Izašla mu krv. Rekoh, ne, više s tobom ne bum, ne bumo se tukli, neću ja biti s tobom, ja idem. A on - Idi, idi, ja bum bolje bez tebe živel - priča nam baka Ana. Tada se spakirala i otišla u Njemačku, kod kćeri.

No, kad su muževi u pitanju, nije ni kćer bolje prošla.

- Moj muž je alkoholičar bio i ništa od toga. Ja sam rekla, ne i nisam onak trpila ko ona. Odlučila sam - moja djeca budu u miru jela s menom. Suhi kruh, suhi kruh, ali u miru - kaže Kata.

Baka Ana je u Njemačkoj provela desetak godina, a kad joj se majka razboljela, vratila se u Hrvatsku. Najprije ona, a nedugo zatim i Kata. Skromne kakve jesu, sretne su što su kod kuće, ali i pod stare dane, život im je i dalje borba. Svaki dan, već dugi niz godina.

A kao za peh, danas se Rubikova kocka nikako nije dala. Nekoliko puta je bila gotovo složena, ali svaki put bi jedan kvadratić odbijao doći na svoje mjesto. Baka Ana - razočarana.

- Valjda sam sada pod stresom, već par puta mislila - gotovo je, a ne ide i ne ide. Ja bi štela silom da ja nju složim! Al ja nju nemrem - žalila se.

I kako to obično biva, kocka se "predala" i poprimila željeni izgled i prije nego što smo izašli iz Šandrovca...

No, mi se zapravo više nadamo da će se one životne kocke posložiti bolje pa će ove žene dobiti malo pomoć i potpore. Tako bi svoju duboku starost mogle proživjeti s manje briga i više dostojanstva. Baš kao što i zaslužuju!

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!