Drevna rimska Via Appia u utrci za upis na UNESCO-ov popis svjetske baštine

Sagradili su je Rimljani, a koristi se i danas. Protežući se 500 kilometara od Rima do Brindisija, drevna Via Appia zasigurno je najduže od 28 mjesta nominiranih 2024. godine za uvrštenje na UNESCO-ov popis svjetske baštine.

Danas raj za bicikliste i planinare, cijelo područje antičke Appije zaštićeni je arheološki park.

- Danas drevna Via Appia nije samo veliki muzej na otvorenom, već je i golema zelena površina, mjesto gdje Rimljani dolaze u slobodno vrijeme vozeći se biciklom, planinareći i posjećujući spomenike. To je jedan od najvećih prigradskih parkova u Europi. Dakle, to je i spomenik i veliki javni park, kaže Simone Quilici, direktor Arheološkog parka Ancient Appia.

Quilici je optimističan glede uvrštavanja na UNESCO-v popis ove godine, iako to smatra 'velikim izazovom' s obzirom na goleme radove na održavanju i očuvanju područja.

- Bio je to veliki inženjerski posao, tako da zaslužuje, rekao bih, biti na popisu svjetske baštine. Bila bi to prva drevna rimska cesta na popisu, kaže Quilici.

Prva i najvažnija cesta koju su izgradili Rimljani 312. godine prije Krista, Via Appia označila je revoluciju u cestogradnji i brzo je postala najvažnija cesta koja povezuje glavni grad s južnim dijelom poluotoka.

Ovaj strateški koridor osiguravao je održivost u svim vremenskim uvjetima i omogućavao rimskim legijama brza i neprikosnovena osvajanja.

- Odigrala je ključnu ulogu u povijesti Rima i osvajanju talijanskog poluotoka. Dakle, to je bez sumnje najvažnija antička cesta koju su izgradili Rimljani, kaže Giorgio Piras, profesor klasične filologije na Odjelu za antičke znanosti Sveučilišta La Sapienza.

Izvorna kaldrma još uvijek je vidljiva na dijelovima antičke ceste s jasno označenim kolotrazima na popločenju koje su ostavili kotači rimskih kola i kočija.

U prirodi se izmjenjuju drvoredi borova s rimskim ruševinama, dijelovima srušenih mramornih stupova i bezglavim kipovima.

- Znate da Italija očito ima već vrlo velik broj lokacija priznatih od strane UNESCO-a, ali to bi bio prvi slučaj da je jedna drevna cesta prepoznata kao baština cijelog svijeta. A to bi značilo, na neki način, prepoznati talijanski krajolik kao baštinu cijeloga svijeta, kaže Piras.