Senjanović: Nobelova nagrada? Sanjam o tome, ali to je samo san

Gost emisije Razgovor s razlogom bio je teorijski fizičar prof. dr. sc. Goran Senjanović. U emisiji je govorio o tome što je fizika elementarnih čestica kojom se bavi. Što su neutrini i zašto je toliko fasciniran njima? Zašto je važna teorija lijevo-desne simetrije? Govorio je i o tome što mu znači društveno priznaje i hoće li se ostvariti njegov san da će biti zapisan u povijesti te koliko mu je važna želja da će biti protagonist koji mijenja svijet? Zašto nije više prisutan u javnom prostoru kao znanstvenik i zašto ga u Hrvatskoj ne pozivaju da održi predavanja? Kolike su šanse da dobije Nobelovu nagradu za fiziku?

- Da me pitate što je meni ruka – ne mogu zamisliti život bez ruke, ne mogu bez fizike, kaže prof. dr. sc. Senjanović.

Fizika je, kaže, duboko u njemu otkad je na dublji način postao svjestan svoga postojanja. Fizika mu je 'gušt', igra, ljubav, zrak, svjetlost. Nešto bez čega ne može biti.

Što je fizika elementarnih čestica, majka je svih pitanja, kaže Senjanović. O njima se na neki način razmišlja još od Demokrita, koji je vjerovao da postoji nešto poput gradivnog bloka od čega je svijet napravljen. Nazvao ga je atomom, za kojeg danas znamo da je elementaran.

- Ono što je interesantno, možda interesantnije od toga koje su to čestice, jest to da se otkrilo da smo ne samo vi i ja i ovi kipovi gdje smo, i vaši kolege, i planeti, i galaksije, cijeli svemir je napravljen, danas znamo sa sigurnošću, od istih elementarnih čestica, kaže Senjanović.

Senjanović se osobito bavi neutrinskom fizikom i kaže da je fasciniran neutrinima.

- Ludi su, bizarni su. Ne mogu opisati koliko su to čudne čestice. Zamislite, u ovom momentu dok vi i ja pričamo, oko 10 milijardi neutrina u svakoj sekundi prolazi kroz svaki centimetar kvadratni i ne napravi nikakvu štetu.

Neutrini nastaju procesima u Suncu, u raspadu neutrona, no zanimljivo je to da nas danas okružuju neutrini iz prošlosti svemira.

Znanje - odgovornost i moć

Druga teorija na kojoj radi je teorija lijevo-desne simetrije za koju kaže da je suštinsko pitanje u fizici. Naime, stoljećima je vladala dogma da su sve sile u prirodi simetrične. No pedesetih godina prošlog stoljeća neki znanstvenici postavljaju pitanje, što ako je ta simetrija narušena? Zatim kineska znanstvenica Chien-Shiung Wu potvrđuje da je ta simetrija potpuno narušena.

- Teorija o kojoj ja govorim, koju smo razvili 1970. godine, četvorica nas, mi tvrdimo da u suštini prirode je ipak lijevo i desno simetrično.

Senjanović kaže da nikada nije posumnjao u svoj izbor, ali i da mu je društveno priznanje vrlo važno te da mu je san otkriti nešto što će ga, možda, staviti u povijest.

- Ima ljudi koji će reći da oni hoće razumjeti svijet. Možda. Ja moram biti iskren u tome da ta infantilna želja da ću ja biti taj protagonist…

Govoreći o kreatorima budućnosti, Senjanović kaže da smo svi zajedno kreatori budućnosti.

- Ja vjerujem da su moje akcije odgovorne za budućnost ove planete. Da je ono što ja razmišljam, što ja kažem, ono čime se ja bavim jednako odlučujuće kao nekog frajera koji se zove Joe Biden, za koga ljudi misle da kreira svijet.

Također, znanje je odgovornost. Ako ne znam, manje sam odgovoran, ističe Senjanović. Ali isto tako, znanje je moć.

Pitali smo ga kako postaviti kriterije vrednovanja znanja i znanstvenog rada, da znamo tko su 'šarlatani', a tko pravi znanstvenici.

- Ja kao takav morao bih više raditi na tome, međutim mene ne pozivaju dovoljno. Ja sam često krivio svijet, recimo ovdje kod nas gdje bi mi bilo jako drago da budem više prisutan. Međutim, ja sam nisam dovoljno napravio, ja nisam htio ići kanalima. Ja sam imao rodbinu koji su bili novinari, a nikad nisam htio to iskoristiti. Na neki način to je greška, kaže Senjanović.

S druge strane, novinari bi trebali biti oprezni što i kako objavljuju, kako predstavljaju pojedine znanstvene vijesti i znanstvenike.

- Zadatak svih je da na neki način, ako bih mogao reći, budemo detektivi. Uzmemo malo odgovornije to…

Nobelova nagrada? To je samo san

Što se odljeva mozgova tiče, Senjanović kaže da nije siguran treba li ga zaustaviti. Važan je protok znanstvenika, što nije lako postići. Pomogle bi bolje plaće, da društveno-politička situacija bude bolja.

- U državi koja se zove Hrvatska trebalo je proći 20 godina da ja održim predavanje. To je nešto bizarno… Nije samo to što su nam ljudi otišli, da ih zaustavim i vratimo, nego kako ih iskoristiti, smatra Senjanović.

U Hrvatsku bi ga možda vratila tzv. 'chair pozicija' ili 'distinguished professorship'.

- To je internacionalna pozicija koja ide po internacionalnim kriterijima. Dakle, plaća mora biti adekvatna. Ideja je da vi privučete nekoga u Split ili u Teksas koji bi inače bio u Parizu ili na Harvardu. Nije dovoljan samo novac… Ono što mi je puno važnije, meni lično, a i većini nas, je da se formira grupa oko vas. Da se stvori grupa oko tebe, to se zove 'chair pozicija'.

Neki Senjanovićevi kolege uvjeravaju nas da postoje velike šanse da dobije Nobelovu nagradu za fiziku.

- Ponekad sanjam o tome u smislu da možda se ipak otkrije da je ta teorija točna… Je, priznajem da sanjam o tome, ali, oprostite, to je samo san, da se ne dobije pogrešna slika da je to realnost, govori Senjanović.