Ante Tomić: Nema pobjede, ali ne smijemo se pomiriti s porazom

Bilo je mnogo je razloga da Antu Tomića ugostimo u emisiji Razgovor s razlogom, a imali smo i dva povoda - njegov novi roman "Nada" te film Rajka Grlića "Svemu dođe kraj" za koji su zajedno napisali scenarij. 

Tomić nam je otkrio što je to što je isto 1930-tih godina prošlog stoljeća i danas? Jesmo li i dalje 'na rubu pameti'? Je li naše demokratsko, građansko društvo u opasnosti? Je li tzv. 'mali čovjek' doista nevin u svemu? Zašto se stalno iznova moramo boriti za svoju slobodu? Ugrožavaju li stanci doista našu autentičnost? Kako se nosi s napadima na sebe? Zašto mu se sviđa nervirati ljude i zašto je humor najbolji način borbe protiv političkog nasilja?

Bijes zbog socijalne nepravde

Film "Svemu dođe kraj" nadahnut je Krležinim romanom "Na rubu pameti". Ante Tomić kaže kako i on i Rajko Grlić vole taj roman, o njemu su mnogo razgovarali, a Tomić čak smatra da je to najbolji roman na hrvatskom jeziku. Film je samo nadahnut Krležom, ali mu je ostao vjeran.

- Zato jer ima bijes. Ja mislim da je ono što dijelimo s tim vremenom taj neki bijes zbog socijalne nepravde, zbog iskorištavanja ljudi, zbog eksploatacije, zbog nekakve okrutnosti u kojoj živimo; okrutnosti moćnih nad nemoćnima. To je nešto u čemu smo se savršeno prepoznali i vidjeli da taj tekst sjajno korespondira s našim vremenom, ustvrdio je Tomić.

To kako se stvari ne mogu promijeniti, nepravda svijeta u kojem živimo, nepravda bogatih nad siromašnima, i dalje nas izluđuju i izbezumljuju.

- Ja uvijek mislim da napredujemo, da s protokom vremena postajemo pametniji, ali onda, s druge strane, vidite kako se u svakom trenutku može probuditi zlo. I sve ove vrijednosti koje smo dosegnuli, te neke slobode, ljudskih prava, dostojanstva, da se to sve može u trenutku survati u provaliju, smatra Tomić.

"Nije svaka moja bila pametna"

- Živimo u slobodnom, demokratskom, građanskom društvu, međutim diktatura je odmah iza ugla, kaže Tomić.

Javljaju se ljudi koji bi nešto zabranjivali, ograničavali slobodu. I u svakom trenutku postoji mogućnost da nam netko oduzme slobodu, dostojanstvo, pravo govora. Za to se stalno moramo boriti.

- Krleža počinje od tog motiva bogatog, moćnog muškarca koji je ubio neke ljude i prošao nekažnjeno. To nije nešto što pripada 1930-tim godinama. Mi smo ovdje svjedočili da je netko brodom ubio dvoje ljudi, to se godinama vuklo po sudu. Meni se čini da se mi svakodnevno moramo boriti…. Nema pobjede, ali ne smijemo se pomiriti s porazom, ističe Tomić.

On misli da generalno ljudi nisu puno nevini.

- Idete se sažaliti nad tim nemoćnim, tzv. 'malim čovjekom', a onda shvatite da je taj mali čovjek puno toga napravio na vlastitu štetu i možda ne zaslužuje puno sažaljenja. On je bio šovinist, on je glasao za ta čudovišta, on je govorio protiv emigranata, on je govorio protiv cijepljenja, nabraja Tomić.

Ni on sam nije nevin, kaže Tomić. Bio je nepravedan i okrutna prema drugima, bio je u krivu…

- Nije svaka moja bila pametna, dodaje.

U filmu otvoreno spominje vladajuću stranku i postavlja pitanje biračima HDZ-a:

- Zašto? Kad ste prije zaboravili? Mislite li možda da ste sami krivi za svoju nesreću, pita Tomić.

Kaže da ne vidi da će se nešto promijeniti jer sami potlačeni glasaju za svoje izrabljivače.

- Pogledajte u Americi, pogledajte tu gomilu siromašnih koji glasaju za Donalda Trumpa, koji ništa nije učinio za njih. Oni svejedno vjeruju u njega. Oni vjeruju u čovjeka koji je sve što je u životu napravio je bilo protiv njih. Ja ne vidim da će nepravde nestati jer, naprosto, ti koji trpe nepravdu ne shvaćaju što im se događa.

"U knjigama sam pitomiji prema ljudima"

Za razliku od filma koji ima i mračne i nasilne trenutke, roman "Nada", kao što mu i samo ime govori, pršti optimizmom i nadom.

- U knjigama sam uglavnom pitomiji prema ljudima i imam neki blaži i nasmijaniji pogled na svijet, smatra Tomić.

Priča se vrti oko ilegalnog imigranta Sirijca, koji zbog brodoloma završi na jednom hrvatskom otoku. Riječ je, kako kaže Tomić, o ljubavnoj, ali istovremeno i političkoj priči. To je priča o opasnosti, ili barem kako to velik dio naše javnosti percipira, od izbjeglica koji dolaze iz arapskog svijeta, o čemu se govori s nekim užasom, s velikim strahom od 'zamjene stanovništva', 'uništavanju kršćanske Europe' i naših tradicionalnih vrijednosti.

- Ja sam htio napisati priču kojom bi se suprotstavio svim tim ksenofobnim glupostima i pokušao napisati nešto pomirljivo i tolerantno. I neku mediteransku priču. U tom mediteranskom bazenu se narodi, kulture, religije stalno miješaju. Miješaju se knjige, priče, hrana, recepti, dodaje Tomić.

Prije 30-tak godina počelo se pričati o našoj autentičnoj kulturi iz koje ćemo izbaciti strane utjecaje.

- I onda je bilo neko vrijeme, ako se sjećate, da ćevapi ne pripadaju našoj tradiciji. To nije autentično. To je hrana koja nam je došla iz Srbije, Bosne… Ja sam pomislio "jeste vi normalni, ljudi?" Ćevapi na Mediteranu postoje najmanje dvije hiljade godina. To je hrana koju su Feničani ovdje jeli. To je nešto što se spremalo prije nego što su Hrvati doselili u ove krajeve, napominje Tomioć.

Priča o čistoći, kaže Tomić, vrlo je zlokobna, opasna i toksična.

Napadi kao oblik priznanja

Zbog svojih tekstova i stavova Tomić je često na meti napada, no kaže da se dobro nosi s tim, pa čak to shvaća i kao jedan oblik priznanja.

- Ja ne pišem da bih se svima svidio. Dapače, meni je potpuno normalno da ja nerviram ljude i meni se sviđa nervirati ljude. Ako se baviš novinarstvom i nikoga nisi uspio razbjesniti, nisi dobio neprijatelje, nešto si krivo napravio, ocjenjuje Tomić.

- Meni je smiješno kad netko kaže kao sam nekoga uništio u novinama, ljudi vole taj izraz. Ja nisam nikada nikoga uništio. Da se novinarstvom uništavaju ljudski životi, ja se time ne bih bavio, priznaje on.

Humor je, kaže Tomić, najbolje oružje u borbi protiv političkog nasilja. Svi zaziremo od politike, to je nešto što nas plaši, uznemiruje i duboko frustrira.

- Kad od tih ljudi koji vas frustriraju, koji vas čine nesretnim, kojih se bojite, kad od njih uspijete napraviti ruglo, kad od njih napravite strašilo i karikaturu, to je vrlo ljekovito, smatra Tomić.

Uspjeh u inozemstvu

Tomićevi romani u posljednje vrijeme doživljavaju veliku uspjeh u Francuskoj i Francuzi, ističe on, vrlo dobro shvaćaju o čemu piše. Nema lokalne priče koja se ne može prevesti, dodaje. Ono što čitatelji prepoznaju kao istinito u jednom jeziku, prepoznat će to i u drugom. Svaka priča koja se globalno prepozna na kraju je nekakva lokalna priča.

- Neću ništa mijenjati. Naprotiv, ova dobra iskustva iz Francuske me samo ohrabruju da nastavim ovako, zaključio je Tomić odgovorivši na pitanje hoće li mijenjati svoj stil.