Klimatologinja Kajfež Bogataj: Pogreške koje radimo vratit će nam se poput bumeranga
23.04.2025.
09:51
Autor: Morana Kasapović/J.S./V.M./Razgovor s razlogom/HRT
PODIJELI
Lučka Kajfež Bogataj
Foto: Siniša Hajduk / HRT
Gošća emisije Razgovor s razlogom bila je istaknuta slovenska znanstvenica i klimatologinja Lučka Kajfež Bogataj, članica Nobelovom nagradom za mir nagrađenog Međuvladinog panela o klimatskim promjenama.
Jesmo li posustali u borbi s klimatskim promjenama? Je li povratak Donalda Trumpa na vlast izbacio problem iz fokusa? Kako bi mogao izgledati naš planet 2050. ako ne promijenimo ponašanje i politike? Koje društvene i socijalne promjene nam prijete? Što su alternative? Koje bismo korake trebali poduzeti da ostvarimo održivi rast i očuvamo Zemlju? Zašto mnogi i dalje ne vjeruju u opasnost klimatskih promjena? Što svatko od nas može učiniti za spas planeta? - teme su o kojima je govorila gošća emisije Razgovor s razlogom.
"Izgledi nam nisu baš najbolji"
Najnovija mjerenja prošlu su godinu svrstala među najtopliju godinu od kada se mjere temperature. Utvrđeno je da se klimatske promjene događaju i dalje, odvijaju se čak i brže nego što smo predviđali, iako gube primat u dnevnoj retorici, ističe Lučka Kajfež Bogataj.
- To je prvi zaključak, drugi da je u Europi, odnosno Srednjoj Europi gdje se nalazimo, zagrijavanje u dodatnom zamahu. Ono što smo planirali da će se dogoditi 2040.- 2050. godine ostvaruje se već danas. Što znači da nam izgledi nisu baš najbolji, napominje.
Evolucija zaslužna da čovjek reagira tek na stvari koje ga neposredno ne ugrožavaju. Do zagrijavanja dolazi relativno postepeno što nas ne tjera na pravovremenu reakciju. No znanost nam može nagovijestiti što će se dogoditi da se unaprijed i na vrijeme pripremimo.
- Reagiramo na klimatske promjene tek kada se dogode poplave ili suše. Tada smo svi uznemireni i htjeli bismo nešto napraviti, ali kada nakon suše padne prva kap kiše, tada nestaju i svi naši problemi. Ljudi su jednostavno takvi. Ako se ubrzo ne promijenimo, odlaganje će nam donijeti, uz sve veću gospodarsku štetu, i kolateralnu štetu općenito, dodaje Kajfež Bogataj.
Problem kod ublažavanja klimatskih promjena je to što se moramo odreći fosilnih goriva. To bismo lako proveli kada bi postojala alternativu. Obnovljivi izvori energije ne mogu u cijelosti ne pokriti ono što nudi jedan barel nafte, a to je velika i povoljna iskoristivost energije. Kako bismo to nadomjestili, potrebno nam je nova infrastruktura, i nove investicije, što ne odgovara onome tko je svoj gospodarski sustav izgradio na temelju dosadašnjih cijena i tarifa.
- Trump je tipični primjer starog načina gospodarenja, jer su njegove investicije vezane uz fosilnu energiju. Nije problem samo crpljenje nafte, već i cjelokupni promet, autoceste i automobilska industrija. Sve se vrti oko nafte i kada bismo napustili taj izvor energije, to bi također pogodilo i navedene sektore u Europi. Primjerice, Njemačkoj je automobilska industrija jedna od osnovnih djelatnosti. Nemamo alternativu osim drukčijeg stila života, drukčijega gospodarskog modela i sporijeg rasta, čega se groze klasični ekonomisti. Prijelaz ni u jednom primjeru ne bi bio brz, a ljudi poput Trumpa i europska desna politika toliko su inertni da bi na kraju bilo prekasno, upozorava Kajfež Bogataj.
Političari ne bi sami mijenjali svijet. Oni očekuju da im ljudi postave zahtjeve, ali smo i svi mi previše pasivni. Ne možemo očekivati da će politika sama reagirati. Promjene bi mogla potaknuti svijest ljudi. Srž problema nije samo nafta, već i sam gospodarski sustav kojem je jedino mjerilo visina BDP-a. Ta mjerila nemaju nikakve veze s prirodom, planetom i njegovim ograničenjima, a njih je devet.
- Jedno od njih je količina emisije CO2, gdje je situacija prilično jasna. Posljedica prevelike emisije je globalno zagrijavanje. Imamo problem i s vodom. Ne možemo sve slatke vode namijeniti samo ljudskim potrebama i gospodarskom rastu. Postoji granica godišnje potrošnje vode. Imamo problem u sustavu prehrane. Ne možemo prisvojiti kompletno kopno za proizvodnju hrane. Šume treba ostaviti milijunima ostalih vrsta za život. Postoji podatak da bi samo 12% kopna smjelo biti pokriveno poljoprivrednim površinama. Postoje ograničenja koja se tiču kvalitete zraka, kaže Kajfež Bogataj.
Ako se nastavimo ponašati kao dosad, imat ćemo toplije podneblje i sve probleme koji dolazi s toplinom. Događat će se poplave, toplinski valovi, što predstavlja štetu za gospodarstvo. Zbog toga će hrana biti skuplja 20 posto, što će dovesti do porasta siromaštva. Moglo bi doći do socijalnih nemira i građanskog neposluha.
- Temperaturne promjene donose brojne promjene rizične za društvo, a za koje nismo spremni. Migracije o kojima se nerado govori su neugodna realnost. Oko 30 milijuna dodatnih migranata moglo bi iz Azije, Indije, Pakistana, Bliskog istoka i sjeverne Afrike krenuti prema Europi do 2050. godine… Kao klimatolozi strahujemo da će oni početi prisvajati na nasilan način. Pogledajmo događaje u Ukrajini i vidjet ćemo da su stvarne mete prirodni izvori… Pogledajte što se događa s Grenlandom. Cilj su metali, nafta i ugljen. Sirovine koje bi netko htio prisvojiti u ovoj krizi… Sve pogreške koje radimo uz trenutačne klimatske promjene vratit će nam se poput bumeranga 2050. godine, ocjenjuje Kajfež Bogataj.
Najžalosnije je to što ljudi obično kažu da im je najviše stalo do djece i unuka, ali najstrašnija je istina da najviše vole sami sebe, na što nas dodatno potiče okolina i društvena klima.
- Pogledamo li globalno, žene u Africi i na jugu općenito najviše trpe zbog posljedica klimatskih promjena. One su te koje odlaze po vodu i brinu se za djecu. Teže ih pogađaju vremenske nepogode jer su fizički slabije i osjetljivije na vrućinu. Niz fizioloških karakteristika stavlja ih u znatno lošiji položaj. Kad pogledamo tko odlučuje o energetici, u prvome redu na globalnom sjeveru, vidimo da su to muškarci… Potrebno je biti prisutan pri donošenju odluka jer bi one mogle biti previše kratkoročne i nedovoljno široke. U takvim situacijama potrebno je žensko gledište bez krajnje namjere povećanja troškova ili gubitka na atraktivnosti. Dva različita gledišta mogu u konačnici značiti bolju odluku, smatra Kajfež Bogataj.
Kajfež Bogataj članica je Međuvladinog panela o klimatskim promjenama. Radi se o znanstvenom tijelu usklađenom s političkim tijelima. Glavna mu je zadaća objavljivati izvještaje o klimatskim promjenama. Trude se ponuditi više rješenja i mogućnosti bez miješanja u politiku, ali kao relevantni čimbenik. U posljednje vrijeme američki znanstvenici više ne sudjeluju, zbog čega se ne može postići konsenzus među državama, a upravo su oni jedni od najboljih u modeliranju klime.
- Rješenje klimatske krize leži u rješavanju globalnih ekoloških problema uz globalnu suradnju. Prvi je problem uvjeriti države koje su u posljednje vrijeme protiv da svi moramo zajednički i pravovremeno prihvatiti mjere. Za pregovaračkim stolom su nam potrebni SAD, Kina i naravno Brazil. Tek kada dođe do političkog konsenzusa možemo primijeniti tehnološka rješenja koja su uglavnom poznata, ali su skupa, spora i nisu društveno prihvatljiva u mjeri u kojoj smo mislili. Tako da i tehnologije imaju svoja ograničenja, ali one su više primat globalnog sjevera koji je odgovorniji za klimatske promjene. Rješenje bi bilo da se tehnologije koje se razvijaju odmah i besplatno ponude globalnom jugu koji si ih ne može priuštiti, kaže Kajfež Bogataj.
Jedno od rješenja, koje je iznimno etički sporno, i o kojem znanost danas šuti, jest kontrola rasta stanovništva. UN prognozira rast stanovništva na 12 milijardi do kraja stoljeća. Manji broj ljudi potpuno drukčije utječe na klimu.
- Postoji više smjerova razvoja. Jedan od najvažnijih jest energetska učinkovitost, ali ona ne odgovara trenutačnom gospodarstvu. S istom količinom energije moramo proizvesti dvostruko više i prepoloviti potrošnju, što u današnje doba nije nemoguće. Industrija i stambeni fondovi su nam zastarjeli. Jednako grijemo stanove unatoč klimatskim promjenama. Postoje kuće nulte energije, ali se one neće izgraditi same. Postoje mnogobrojna rješenja koja zahtijevaju globalnu suradnju. Treba otvoriti dijalog o zabranjenim temama, otvoreno reći što nam je činiti i zatim to ostvariti, stvarajući za to uvjete preko politike, subvencija i poticaja, napominje.
Prvi korak koji bismo trebali poduzeti u borbi protiv klimatskih promjena je objasniti što se zapravo događa i što nas čeka u budućnosti. Obrazovanje na razini pojedinca prvi je korak. Druga je stvar pravo glasa.
- Koristimo li se njime zaista za bolje sutra? Postavljamo li prava pitanja u vrijeme izbora? Pamtimo li i pratimo predizborna obećanja političara? Političari nemaju čarobni štapić i rade samo ono što od njih zahtijevamo. U tomu je snaga prava glasa. Treće je stvaranje kritične mase… Cilj je stvoriti kritičnu masu kako bi se njihov glas čuo. Raspolažemo mnogim alatima, poput društvenih mreža i mobitela… Na raspolaganju su nam institucije i nevladine organizacije… Povezivanje u kritičnu masu od 500 ljudi je ključno jer će ih, za razliku od pojedinca, primiti svaki gradonačelnik. Izgleda da je ljudima potrebno mnogo vremena da bi prihvatili neugodnu istinu, kaže Kajfež Bogataj.
Frustracija se smanjuje kad promatramo mladu generaciju koja puno više zna i spremna je drukčije gledati na stvari. Dolazi do promjena, ali ne mogu se dogoditi preko noći, zaključila je gošća emisije Razgovor s razlogom.