Auf Franić: Bez dugotrajno održivog prostora nema ni hrvatske države

Gošća Razgovora s razlogom bila je dugogodišnja profesorica Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu te njegova dekanica u dva mandata, profesorica emerita Hildegard Auf Franić. 

Otkrila nam je koje to urbanističke vizije nedostaju našem društvu i što radimo krivo, zašto danas nisu jasno postavljeni uvjeti kojima se štiti prostor i je li postao žrtva konzumerizma, gdje se događa njegova najveća devastacija, treba li prostor biti ustavom zaštićena kategorija, je li briga o njemu uopće tema o kojoj govore naši političari, zašto je dala ostavku na mjesto predsjednice Savjeta za prostorno uređenje MPGI-ja te Zašto "bez dugotrajno održivog prostora nema ni hrvatske države".

"Izbjegava se društvena participacija"

Svojevremeno se svaki javni prostor i svaki prostor društvenog standarda morao priskrbiti na javnom natječaju, a urbanistički natječaji mahom su bili općejugoslavenski natječaji, kaže prof. Auf Franić.

- Dakle, veliki dio stručne javnosti je bio angažiran da bi predložio neku urbanističku temu, koja je morala imati viziju, koja je morala sadržavati elemente prepoznatljivosti na način da te izdvoji iz te mase radova i da nekako izboriš neku nagradu, objašnjava prof. Auf Franić.

Danas ima mnogo manje natječaja. Struka se boji da se u promjeni društveno-političkog sustava pojavio novi investitor. Prije su investitori bili država, lokalna zajednica ili neka od javnih službi. I postojala je obaveza da se dobitniku prve nagrade odobri i realizacija.

- Mi smo promijenili sustav… gdje se ne prepoznaje da veliki kapital, visoki kapital dolazi i kao privatni kapital, pa se sad, polako ali sigurno, uvlači otpor prema javnim natječajima, proglašava da oni jako puno koštaju i izbjegava se društvena participacija i struke i građana, napominje prof. Auf Franić.

Prostori su nagriženi

Mi bismo danas trebali imati hijerarhiju urbanističkih planova, urbanističkih vizija, strateške odluke o tome što planiramo s cjelokupnim prostorom.

- Prostori su silno nagriženi, iz jednostavnog razloga što više nam čistih tzv. zoninga. Mi smo se borili protiv tih zoninga. Mi smo htjeli da se neke funkcije integriraju. Prije ste imali urbanističke pplanove u kojima je bilo apsolutno normalno da svi objekti društvenog standarda moraju doći u određenim udaljenostima. Dakle, vrtić – 300 m, osnovna škola – 600. To su radijusi. I oko toga je stanovanje, ističe prof. Auf Franić.

Danas nije tako. Danas se grade isključivo stanovi. Međutim, unatoč mnogo izgrađenog prostora, imamo mnogo praznog izgrađenog prostora, što nije dobro.

- Mi nismo postavili čiste uvjete, restriktivne uvjete koji bi štitili prostor i u tom kontekstu moramo naći modalitete kako ćemo štititi prostor, jer od globalnih planova do provedbenih planova je velika razlika. I provedeni planovi su došli na nivo lokalne zajednice. U toj lokalnoj zajednici nema ni struke ni prisutnosti kontrole ni državne intervencije, upozorava  prof. Auf Franić.

Ustavom štitimo ljude, ali ne i prostor

Zbog toga se na nivou lokalnih zajednice događa divlja izgradnja koju zakonodavac na kraju legalizira, što je poticaj da se i dalje gradi bez dozvole. Ponašamo se kao da je prostor nepotrošiv, a on to svakako jest.

- A on je već potrošen i ako ga učinimo ružnim, ako ga učinimo zapuštenim. Jer ta divlja gradnja, možete na svim rubovima gradova prepoznati da ta divlja gradnja nema ni infrastrukturu, kaže prof. Auf Franić.

I tada se događa totalni apsurd: umjesto da se divlja izgradnja kazni, legalizacijom se ta infrastruktura dobiva. Prije se uz građevinsku dozvolu moralo imati infrastrukturu da bi se moglo graditi. Danas je, očito, obrnuto.

- Onog trenutka kad napravite legalizaciju krimena, više se ne može očekivati da će krimen prestati, smatra prof. Auf Franić.

Ustavom štitimo ljude, ali ne i prostor. I budući da prostor nije ustavna kategorija postaje prodajna kategorija, ističe prof. Auf Franić. On nije interes politike do te mjere da ga legislativno zaštiti. Da bi ga se zaštitilo osnovana je i Akademija arhitektonske umjetnosti i znanosti.

- Mi smo kroz Deklaraciju o prostoru pokušali ponuditi politici, od lokalnog nivo do državnog, da se počne rasprava o prostoru. I da počne rasprava o prostoru na način da budemo odgovorni da taj prostor zapravo čuvamo za budućnost, napominje prof. Auf Franić.

Ne može se rasprodati cijela obala, jer ostaje prazno zaleđe, kao što je i Slavonija prazna. Ne pogoduje se malima koji bi mogli ostati u Slavoniji, nego se pogoduje velikima koji samo crpe resurse.

Prof. Auf Franić bila je i predsjednice Savjeta za prostorno uređenje MPGI-ja. No na to je mjesto vrlo brzo je dala i ostavku jer Ministarstvo, kako je rekla, nikakav savjet nije prihvaćalo.

Investitori nude nekvalitetne stanove

Gošća emisije Razgovor s razlogom osvrnula se i na južna zagrebačka naselja izgrađena koja su građena od 1945. do 1965. godine. Smatra da moramo sačuvati prostor dovoljno velikim da bismo mogli replicirati neko od tih naselja, s punim društvenim standardom, i da se tako motivira mlade ljude da ostanu u zemlji, da mogu kupiti stan i da imaju priuštivo stanovanje. Uzore imamo, kaže prof. Auf Franić, ali se danas ne gradi na taj način.

Kakva je to dobra gradnja?

- Mora se znati sadržaj, mora se znati koliko ćemo spavaonica, mora se znati sastav obitelji da bismo znali organizirati stan. S druge strane higijensko-tehnički uvjeti su da taj stan bi trebao imati više orijentacija, minimum dvije… da ima strane svijeta koje funkcioniraju na način puta Sunca, objašnjava prof. Auf Franić.

Danas se prostor 'rauba', previše se gradi, gdje čak i veliki stanovi imaju samo jednu orijentaciju. Dobar primjer su stanovi u zagrebačkom Zapruđu. No o tim pojedinostima se danas ne vodi računa.

- Danas investitor, koji je dobitnik u tom procesu, na račun kupca zapravo nudi neadekvatni stan, upozorava prof. Auf Franić.

Prodaja nacionalnog prostora?

Mi nemamo ni društvenu svijest, a ni političku odluku da se naš nacionalni prostor ne može prodavati.

- U trenutku kad su nestale sve prepreke za prodaju strancima, u tom trenutku se moramo stvarno bojati za naš prostor, kaže prof. Auf Franić.

Deklaracija o prostoru koju je donijela Akademija arhitektonski umjetnosti i znanosti poziva sve društvene i političke strukture da prostor stave u središte našeg nacionalnog interesa. Pomalo dramatično završava porukom da bez dugotrajno održivog prostora nema ni hrvatske države. No reakcija na Deklaraciju gotovo nije bilo.

- Pokušamo sve aspekte tog problema sagledati i nuditi Saboru, nuditi našim političkim strukturama. Ali nije nitko pokazao poseban interes za taj problem, dodaje prof. Auf Franić.

Na kraju je prof. Auf Franić dala savjet - odgovorno se odnositi prema prostoru, napraviti strategijske planove, oni su planovi budućnosti. Osim što čuvaju prostor za budućnost, mogu ponuditi i neke vizije prostora za budućnost…

- Urbanizam je osnova i kruna svega. Ja uvijek kažem da se gradova sjećamo ne po pojedinoj kući nego po prospektu, po viziji grada, zaključila je prof. Hildegard Auf Franić