Julijana Matanović: Rekla sam - dosta! Više nisam 'trpljiva' žena!

Gošća emisije Razgovor s razlogom bila je književnica Julijana Matanović. U iskrenom i otvorenom razgovoru govorila je o svojoj knjizi "Stoji ti put" koju je posvetila svim 'trpljivim' ženama svoje obitelji. 

Tijekom razgovora Julijana Matanović otkrila je je li i ona jedna od 'trpljivih' žena, a govorila je i o tomu zašto je rekla da se više ne želi nikome ispričavati zbog toga što piše o svojem životu i iskustvima, što je to u njezinu životu novi roman 'poravnao', kako objašnjava 'slučaj' s HAZU-om i šutnju svojih kolegica i kolega, zašto svijet ne zanima 'plač mlade žene koja noću sama hoda šljivikom i zaziva svoju majku, te kako je, na kraju, svemu rekla 'dosta' da je ni jedan potpis uglednika, kako kaže, više ne može poniziti.

Roman kao točka na kraju...

Najnovija knjiga Julijane Matanović "Stoji ti put" posvećena je trima ženama, kako je rekla – 'trpljivim' ženama svoje obitelji. To su žene koje su se mirile sa sudbinom, koje su "svoje figure koje su dobile u svojim krsnim listovima uvijek bojale nekim tamnim bojama."

- Htjela bih da ovim romanom stavim točku; da sebe promijenim i da nekako stanem na put da moje dijete ne bude jedna od tih 'trpljivih' žena naše obitelji… Iza tih 'trpljivih' žena i iza tih slabih muškaraca koji su u romanu, stoji jedna jaka žena koja u stvari određuje biografiju tih slabijih žena… Sve žene koje su rođene s druge strane Save itekako, ako hoće priznati i ako su dovoljno jake, znaju kako se najčešće primaju snahe u bosanskim obiteljima i koliku moć imaju sestre njihovih muževa, kaže Matanović.

Ističe kako je kao 'curica iz provincije' uvijek morala praviti veće korake.

- Dođeš iz bosanske kasabice u slavonsko mjesto pa si uvijek 'ona mala Bosanka' koja mora biti najbolji đak da bi bila jednaka. Onda dođeš iz manjeg mjesta u veće mjesto u gimnaziju pa si đak putnik koji nije možda imao osnovnu školu tako jaku kao što je u tom mjesu u kojem si došao u gimnaziju. Onda ideš malo dalje, na fakultet, gdje se opet moraš dokazati jer si došao iz provincije. Ja sam umorna od tih silnih dokazivanja, ističe Matanović.

Više se ne želi nikome ispričavati

Na predstavljanju romana, autobiografskog s elementima fikcije, Matanović je rekla kako se više ne želi nikome ispričavati zbog toga što piše o svojem životu i iskustvima. Ističe kako se ona ne bi nikada usudila pisati o nečemu o čemu nema vlastito iskustvo koje je, kako svjedoče njezine knjige, doista teško.

- Kad bih ja napisala doista kakav je taj život bio, onda bi sve ovo što vi mislite da je teško bilo tako smiješno. I ja uzimam elemente vlastite biografije jer iz toga mogu izvući tu emociju koja mi treba, napominje Matanović.

U jednom je trenutku, kaže, doista rekla 'dosta!' jer ne voli više samu sebe, onu koja je bila tako poslušna.

- Kako bih sad ja reagirala na knjigu "Zašto sam lagala" koju sam objavila prije 28 godina? Ja je neću pročitati nikada. Ja neću pročitati ni "Bilješku o piscu" jer je to dokument one neke Julijane, iz onog nekog vremena, koju ja sada, nakon nekih događaja, koji su me prisilili da konačno kažem dosta, ja je više ne bih prepoznala, ja je više ne bih voljela, priznaje Matanović.

Na život odlučila gledati kao na priču

- "Stoji ti put", koji je dobio kod publike i kritike veliku pažnju, nešto je 'poravnao', kaže Matanović. On ne bi bio nikada napisan da se nisu dogodile neke stvari u njezinoj biografiji.

Vrlo rano je, kaže, na život odlučila gledati kao na priču da bi ga uopće izdržala, jer u priči mora biti sve objašnjeno.

- U priči su onda objašnjeni ti razlozi tih nekih ljudi koji su u tom trenutku imali moć i onda sam ja tim romančićem ne odgovorila njima polemički nego sam odgovorila pričom. Ja sam se tom pričom oslobodila i doista nekako promijenila sebe, kaže Matanović.

Također je svojevremeno rekla kako 'nitko nije dostojan vrijeđati slike njezine biografije'.

- Kad u toj biografiji imate sliku dječjeg krevetića, šarenog jer je djevojčica, s ribicama koje plešu, i taj se krevetić u jednom trenutku sudara s lijesom u kojem je tijelo pokojnog oca tog djeteta. I na vratima njegove rodne sobe je njegova majka, jedinac je, hoće da on leži, da ga isprate njegovi bližnji iz sobe u kojoj je rođen, a u kojoj smo Magdalena, moja kći, i ja spavale do tada. I sad se oni zaglave i nema tamo, ni lijes unutra ni krevetić van. I taj zvuk kidanja tog krevetića i tih letvica… Ako vi imate u svojoj biografiji takve slike, kojih se ja sama bojim, ja sam ih se dosad bojala ispričati, pa kako te može onda jedan dopis uniziti, dodaje. Matanović.

Slučaj s HAZU

Na pisanje romana potaknuo ju je slučaj s HAZU, kada su je obavijestili da više nije članica suradnica jer u deset godina nije napredovala i zato što je supruga akademika u istom Razredu, pa je tako u sukobu interesa.

Nova uprava je 2019. dala, naime, nove preporuke po kojima treba poštovati srodstvo da se ne bi ulazilo u sukob interesa, da novi redoviti članovi ne mogu postati ako su iznad 70 godina, suradnici 48 i da se ukida za suradnike pravilo koje je vrijedilo do tada da suradnici nakon deset godina, ako nisu napredovali, idu na reizbor. To su, dakle, bile samo preporuke, no da će se ići u izmjene statuta ako se to pokaže ispravnim.

- I sad, ja upadam u to srodstvo. Udana sam za akademika, u tom trenutku dvije godine, a primljena sam kao suradnica 2014. Znači, tri godine nakon toga sam se udala. Primljena sam na preporuku Nedjeljka Fabrija i Viktora Žmegača, napominje Matanović.

Dvije godine nakon donošenja preporuka nije se išlo u izmjenu zakona, ali su preporuke i dalje na snazi.

- I u tom trenutku na Razred za književnost stiže pismo akademika Aralice koji kaže da je meni napravljena velika nepravda na prošlom izbornom ciklusu, jer su me križali premda me Razred predlagao, i da se oni ogluše na te preporuke i da me predlažu. Ja pišem pismo Razredu da to ne rade, neka me ne predlažu, neka me uopće ne uzimaju u obzir, da ne bih napravila probleme i svom suprugu, u to vrijeme tajniku Razreda, i uopće Razredu… Nakon dvije godine ponovo Goran Tribuson i Željka Čorak kažu: 'Ne može to, Julijana, tako!' i oni me predlažu. Križaju me na sjednici 8. 12. 2023. S rečenicom: 'Razred za književnost nije poštovao hijerarhiju Akademije, ali oni imaju svoje mehanizme.' I oni mene nakon toga bacaju van, prolazi deset godina što sam bila suradnica, jer nisam napredovala. Pa kako ću napredovati kad mi ne daš da dođem do Skupštine, priča Matanović.

Odgovore od HAZU još nije dobila

Matanović je nakon toga dva puta pisala Akademiji da joj objasne po kojim točkama Statuta i Pravilnika je to napravljeno. Odgovore još nije dobila.

- Ta šutnja administracije i ta potreba da te se unizi, da nisi dostojan ni jedne rečenice, iako si bio tamo član suradnik… Ta nemoć i ta šutnja članova mog Razreda koja je onda dopustila da se ide u javnost priopćenjem da ja nikad nisam nominirana, što doista nisam bila na Skupštini jer mi nisu dopustili, i da ti isti ljudi koji su mi citirali što predsjedništvo govori kad se mene spomene, da oni onda šute i dopuste da to ide u javnost. E, to mene najviše boli, priznaje Matanović.

Zbog svega toga su joj se autoriteti u koje je vjerovala 'istopili', iako i dalje misli da bi Akademija trebala biti iznad svega u državi i da bi mogla, smjela i trebala, kad uoči nepravilnosti u državi, nazvati predsjednika Vlade i upozoriti ga te ponuditi rješenje.

Život joj odredila trauma iz djetinjstva

Julijana Matanović ističe kako je njezin put potpuno odredila trauma iz djetinjstva kada su je s tri godine odveli od majke. Kaže da ni danas ne zna jesu li je njezini roditelji darovali ili su je, kako je majčina obitelj govorila, oteli. Zato je pisala priče kako bi sama došla do odgovora.

- Tu netrpeljivost, čak i mržnju, moje tete, žene koja me odgojila i kod koje sam odrasla, prema mojoj majci, to ja nisam mogla razumjeti. Moja majka je bila puno mlađa od nje, 14 godina, i bila je žena krhka, bojažljiva, za razliku od moje tete… Ona mene nije jednostavno odgajala da ja imam neke bosanske korijene, iako je ona od tamo. Puno mi je godina trebalo da shvatim zbog čega je to, jer ona je ubijanjem Bosne u meni, u stvari, postigla to da ubije i to moje porijeklo i moje roditelje, objašnjava Matanović.

U to je vrijeme Matanović živjela kod djeda i bake u Bosni, jer u roditeljskom stanu u Sarajevu jednostavno nije bilo dovoljno fizičkog prostora. Tetka s očeve strane posjetila ih je za jednog Prvog maja i povela djevojčicu sa sobom u Slavoniju gdje je živjela.

- Meni je prije nekoliko mjeseci iskočila slika male spavaćice na tom krevetu, u tom stanu u koji dolazim, koja je od istog materijala kao i tetina spavaćica. Ako sam uzeta slučajno, onda otkud ta mala spavaćica? Otkud ta Krašova čokolada koju moj taj tetak drži u regalu i samo ako dođem i zagrlim ga, on će mi tu čokoladu dati… Da nema priče i da nema snage te priče i da ja ne vjerujem u priču kao način svog života, ja ne bih došla do tih rezultata nikada. Ja sam sebi ispričala temelje svog života, kaže Matanović.

Danas je snažna žena

Usprkos svemu, od blage i 'trpljive' žene na početku, Julijana Matanović ističe kako je danas snažna žena.

- Ja znam, moja duša zna istinu da me ne može nijedan potpis uglednika više tako poniziti i da ću svako njihovo nalivpero i svaku njihovu tintu, iz koje vrišti ta moć, pretvoriti u običnu vodenu flekicu, zaključila je Julijana Matanović.