Vinko Brešan: Interes za kulturu je nestao

Gostujući u posljednjem ovosezonskom Razgovoru s razlogom redatelj Vinko Brešan govorio je o početku snimanja druge sezone "Dnevnika velikog Perice", o filmskom žanru u kojem bi se volio okušati, o ljepoti, odnosno prokletstvu svojeg posla, te o tomu zašto je humor zapravo ozbiljan posao i može li se u Hrvatskoj živjeti samo od režije.

Brešan je na početku razgovora istaknuo kako prije samog snimanja uvijek postoji trema, no zbog bogatog iskustva zna kako je prelomiti i kako pokrenuti stvari:

- Sjećam se, kad sam prvi put režirao "Kako je počeo rat na mom otoku", sam se pogubio. Došao sam na set i nisam znao kako da počnem. Makar sam imao iskustva, bio sam asistent režije i pomoćnik režije. Onda je direktor fotografije Živko Zalar počeo nešto i onda sam krenuo i išlo je dalje, prisjetio se Brešan.

Stres je uvijek prisutan, dodaje Brešan. Osobito ako ste svjesni da vam je povjeren veliki novac i netko će pitati kako je potrošen, je li bilo razloga zašto se film snimao. To je velika odgovornost.

- U trenutku dok radim, tražim najbolje rješenje. To je egzekucija, to je koncentracija. To je misaoni proces u kojem nema prostora za kritičnost, samokritičnost… Tražite najbolje rješenje, tražite od drugih da budu najbolji… Svjestan sam jedne druge stvari: ako sam to snimao u nekom trenutku, napravio sam najbolje što mogu u tom trenutku, u nekom drugom trenutku bih možda bio bolji, možda bih bio lošiji, ali u tom trenutku sam najbolje dao od sebe. Ako tako mislite i ako imate tu svijest, onda nema prostora samokritici, kaže Brešan.

Novo lice u seriji - Rade Šerbedžija

Prva sezona serije bila je vrlo dobro gledana, dobila je nagrade i svi su bili zadovoljni njome. No postavilo se pitanje, što s drugom sezonom:

- Naime, prva sezona ima jedan problem. Mi smo upoznali neke likove i tijekom tih šest epizoda prve sezone ti likovi su imali svoj razvoj, neki razvojni put. Krenuli su od nečeg i krenuli su u nešto... I to je zaokružena cjelina. Oni su taj svoj razvojni put završili. Neki su u potpunosti završili tako da nemaš više što s njima realizirati. Tih likova se naprosto morate riješiti, objašnjava Brešan.

Da bi nastavili priču s istim junacima i u drugoj sezoni, morali su im dati nove zaplete, uvesti nova lica koja će poremetiti odnose među junacima i dat razlog zbog koji ćemo ih ponovo gledati. Zato u novoj sezoni ima mnogo novih lica. Neke više nećemo gledati, poput 'gospona Fulira', a jedno od novih lica je Rade Šerbedžija.

- Rade glumi ulogu koja se zove Edi Fuler. On je jedan povratnik iz Njemačke, jedan glazbeni agent… I on je najinteligentniji, najlukaviji, najbistriji, najbrži od svih junaka naše serije. I on će poremetiti sve odnose radi neki svojih interesa, otkriva Brešan.

Likovi koji su dodirnuli publiku

I dalje je riječ o komediji s pjevanjem: radnja se odvija u 1967. godine i, kako kaže Brešan, to nije nastavak filma "Tko pjeva zlo ne misli". Više su se 'naslonili' na film, prije svega preko Mirjane Bohanec.

- "Tko pjeva zlo ne misli" je strašno stilizirana i strašno zaokružena cjelina. Mi o junacima znamo samo ono što je Krešo Golik želio da znamo… Krešo Golik je napravio malu igru s petero junaka i znamo ono što trebamo znati. I tu nema nastavka, smatra Brešan.

Kaže kako obožava mjuzikle, ali da će u Hrvatskoj teško doći u priliku da režira mjuzikl. Zapravo je "Dnevnik velikog Perice" najbliže što će doći tome.

Nadalje, ističe da je uspjeh serije prije svega u likovima koji su dodirnuli publiku.

"Nemam osjećaj da nešto riskiram"

Humor je sastavni dio priče. No kolikogod se činio jednostavnim, itekako je složen i ozbiljan posao:

- Zato što je s jedne strane iracionalan, a s druge strane matematički precizan. Tajming je ključ svakog humora – kad napraviti geg, kad izgovoriti rečenicu, kad napraviti pauzu. To je ključ komedije. S jedne strane. S druge strane, morate iznenaditi sami sebe da bi bilo duhovito, kaže Brešan.

Treba li umjetnik biti hrabar?

- Biti hrabar znači nešto riskirati. Ja nemam osjećaj da nešto riskiram. Ja jedino mogu riskirati da napravim loš film, ali u političkim smislu, u društvenom smislu, pa ne bojim se… Ja ne vjerujem da će se vratiti vremena moga oca kad je bilo moguće da neki autor nestane i bude prešućen 7- 8 godina, smatra Brešan.

Zagrebačka škola crtanog filma promijenila povijest animiranog filma

Brešan je dugogodišnji ravnatelj Zagreb filma. Je li animirani film područje gdje smo ostvarili najveći uspjeh i nešto što možemo ponuditi svijetu?

- Najveći uspjeh hrvatske umjetnosti je Zagrebačka škola crtanog filma. Hrvatska ima odličnih romana, sjajnih slika, odlične glazbe, ali ni jedno to umjetničko djelo nije promijenilo povijest te umjetnosti. Nijedan hrvatski roman nije promijenio povijest svjetske književnosti. E, bogami, hrvatska škola crtanog filma je promijenila povijest animiranog filma. I 'ko god pisao svjetsku povijest animiranog filma, pisao on to u Kini, ili u Indiji, ili SAD-u, on ne može zaobići Zagrebačku školu crtanog filma, ističe Brešan.

Trenutačno Zagreb film pokušava osigurati mladim ljudima koji izlaze s Akademije, i to je Brešanova politika u sljedećem periodu, da rade svoj prvi samostalni film i da se na taj način pomogne da nove generacije preuzmu animirani film i možda stvore ono što je nekad bilo.

Hamlet u Mrduši Donjoj ne prolazi na HAVC-u

Brešanova želja već duže vrijeme je da snimi film prema očevom tekstu "Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja". Je li realizacija blizu?

- Na žalost film ne prolazi na HAVC-u evo već par puta, tako da ćemo morati još čekati. "Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja" počinje tako da je vlast dala direktivu da se razvija kultura u selu. I sad se Ivo Brešan poigrao s tim. Možete li zamisliti vlast koja je dala direktivu danas u Hrvatskoj da se razvija kultura u Zagrebu, kamoli na selu. Toga nema. Naprosto, interes za kulturu je nestao. I to govori nešto o onom vremenu i ovom danas, zaključuje Brešan.