Pijanistica Martina Filjak otkrila zašto sviranje koncerata nije 'normalno' zanimanje

Pijanistica impresivne međunarodne karijere i umjetnička ravnateljica Dubrovačkih ljetnih igara Martina Filjak gostujući u emisiji Razgovor s razlogom govorila je o tomu kako se osjeća kad izlazi na velike svjetske pozornice, je li moguće postići savršenstvo u izvedbi, koliko je teško uspjeti u svijetu klasične glazbe, te zašto uvijek za nastupe bira teška djela.

Martina Filjak na pozornicu izlazi od malena - od malog nastupa sa 6 godina do prvog nastupa sa Zagrebački solistima s 12 godina. Prošla je čitav niz međunarodnih natjecanja, smotra natjecanja mladih glazbenika, važnih debija. Nastupala je na velikim pozornicama kao što su Carnegie Hall, Musikverein, Konzerthaus.

Naravno, da je tu bila prisutna trema s kojom se, kaže konstruktivno nosila:

- U jednom trenutku sam shvatila, ok, dobro, ja sad imam određeni broj koncerata godišnje, to će izgleda tako biti. Ne mogu svaki put biti u predinfarktnom stanju kad izađem na binu i nekako sam radila na svojoj psihi na način da na pozornicu izlazim kao da idem u poštu, rekla je Martina Filjak.

Zbog toga se često na pozornici i koncertu osjeća čak bolje nego na probi ili nekakvoj svakodnevnoj komunikaciji.

- Sviranje koncerata je stalno traženje nekakvog 'edgy' trenutka, to nije normalno zanimanje, to naprosto nije zanimanje koje bi svatko izabrao za sebe. Ne samo zbog tog visokog pritiska nego i zbog tog traženja nekakvog potpuno nepostojećeg i nerealnog savršenstva, kaže Filjak.

Postoji, dodaje ona, više načina da se umjetnik posveti izvedbenoj umjetnosti. Nekima je pristup upravo traženje savršenstva:

- Nekima je, a ja sam u toj drugoj grupi, traženje tog 'flow' momenta koji u sebi ima ipak neke momente improvizacije, gdje će se na nekom koncertu ili na nekoj izvedbi desiti neki drugačiji moment od planiranoga, smatra FIljak.

Taj moment ovisi o mnogo stvari. Ovisi o tome svira li koncert sama ili s nekim:

- Ako ga sviram sama, riječ je o mikropromjenama u zraku… Publika je apsolutno jedan nevidljivi izvođač jer njihova tijela apsorbiraju zvuk. Ovisno o količini publike instrument će dati zvuka onoliko koliko će moći dati, objašnjava Filjak.

Količina publike u dvorani također utječe na vlagu u zraku koja, pak, mijenja način na koji instrument, u ovom slučaju klavir, pokreće cijeli svoj mehanizam i daje ton. Mnogo je tih, kako kaže Filjak, 'mikro' momenata koji utječu na izvedbu.

Svakako je teže biti prihvaćen u globalnom svijetu klasike ako se dolazi iz manjih zemalja nego s nekog većeg 'tržišta'.

- S druge strane, tu je taj jedan uvijek naivan i dobroćudan primjer nekoga tko kaže da, ali ako doista to želite, ako ste doista tome posvećeni, ako doista imate talent, vi ćete neosporno prije ili kasnije uspjeti… Na žalost to nije uvijek točno, smatra Filjak.

- Najbolje što mogu reći i najpametnije što mogu reći je da je to zapravo maraton, nije utrka, maraton je koji se ponekad pretvara u ono što se na američkom engleskom zove 'rat race', a to je trka zamoraca u onom malom kolutu, pa tko dulje izdrži, napominje Filjak.

I odustajanje je bila opcija o kojoj je razmišljala i to ju je čak u nekim kritičnim trenucima rasteretilo. I borba s konkurencijom je ponekad bila okrutna. No, kako ističe, trudi se ne gledati kolege kao na konkurenciju.

- Ipak bi neki umjetnik, glazbenik, trebao imati u glavi jasno posloženo što mene čini posebnim, koji je moj repertoar, što ja to mogu napraviti dobro. Ne nužno držati se niša, ali biti svjestan svojih kvaliteta koje ga čine posebnim, dodaje Filjak.

Do 30. godine Martina Filjak odlazila je na cijeli niz natjecanja. Posljednje je bilo 2009. u Clevelandu kada je nakon velike međunarodne selekcije pobijedila na natjecanju:

- To je veliko natjecanje, ima stvarno veliku novčanu nagradu i preko 50 koncerata u Sjedinjenim Državama i u svijetu koji su se onda polako generirali ponovnim pozivima, kaže FIljak.

- Ovo govorim zato što sam samoj sebi prije odlaska u Cleveland rekla "gledaj, samo ovdje pobijedi, ako ovdje pobijediš, ne moraš više ništa". Znači, to ti je to, tu pobijediš, to riješiš i onda je to gotovo… I tako je to i bilo, ističe FIljak.

Nakon natjecanja dobila je koncert u Carnegie Hallu, kritiku u The New York Timesu i 50 početnih koncerata u SAD-u. Zatim su tu bili europski koncerti kroz druga natjecanja, preporuke i sl. Iz toga su se izrodili drugi koncerti na velikim svjetskim pozornicama.

Kako izgrađuje vlastiti stil?

- Isto je slojevito zato što postoji vlastiti način samog kontakta s instrumentom… Postoje različite tehnike sviranja, kralježnica mora biti u dobroj poziciji s instrumentom. Ne može ga na jednak način svirati netko tko je visok 1,60 i netko tko je visok 1,90. Znači tu već, u samom načinu sviranja instrumenta i proizvodnji zvuka i kontroli instrumenta i akustike postoji čitav niz individualnih pristupa, komentira Martina FIljak.

U traženju vlastitog stila važna je i emocionalna ekspresija. Postoje umjetnici koji su u toj ekspresiji vrlo suzdržani, a s druge strane tu su umjetnici koji prolaze čitav spektar emocija u izvedbi.

- Nikad nije bilo upitno da klasična glazba pripada jednom malom postotku ljudi, da je to umjetnost u kojoj je potrebno educirati ljude, za koju mali dio ljudi ima afinitet. Sigurno je da se radi više nego ikada da se ta vrsta umjetnosti i ta vrsta glazbe približila ljudima, kaže Martina Filjak.

Klasična umjetnost treba se predstaviti ljudima. Vjeruje i da 'obični' ljudi mogu uživati u toj umjetnosti, ali treba raditi na programima i pristupima koji će ljudima tu glazbu približiti.

- Klasična glazba nikada nije pripadala masama, ali je danas dostupnija, pristupačnija nego ikada. Definitivno ona nije ni elitistička ni nedostupna kao nekad, ističe Filjak.

Kao umjetničkoj ravnateljici Dubrovačkih ljetnih igara cilj joj je bio, kaže, približiti svijet Dubrovniku na način da Dubrovnik istovremeno ostane ukorijenjen u svojim tradicionalnim okvirima.

- Mi smo duboko uvjereni da itekako možemo napraviti program koji jako dobro balansira između tradicionalno i suvremenog, zaključila je Martina Filjak.

Snimku emisije pogledajte na YouTube kanalu Hrvatske radiotelevizije: