Ivana Šojat: Žena je paradoks

Književnica i prevoditeljica Ivana Šojat gostujući u emisiji Razgovor s razlogom govorila je o romanu "Sama" za koji je kao prva žena dobila književnu nagradu Fric, a komentirala je i položaj žena u društvu i sve glasniji konzervativizam te odgovorila na pitanje je li raskrstila s politikom.

Kako je to kad žena ostane sama u društvu, je li doista, kako kaže njezina junakinja, 'ništa'? Koju je poruku htjela prenijeti romanom i zašto joj neki zamjeraju da nije nastupila dovoljno feministički te da njezina junakinja nije dovoljno samosvjesna? Kako gleda na kritike koje su uslijedile nakon što je primila nagradu? Promatraju li je ljudi zbog njezine biografije kroz prizmu predrasuda? Mora li se u današnjem svijetu pripadati? - teme su to o kojima je Ivana Šojat razgovarala s urednicom emisije Moranom Kasapović.

- Kad sam sama, sve ovisi o razini moje anksioznosti. Ipak najčešće pjevam… Samoća je trenutak kad punim baterije, rekla nam je u uvodu Ivana Šojat.

Šojat je kao prva žena nedavno dobila književnu nagradu Fric za roman "Sama'. Pitali smo ja kako je to kad žena ostane sama? Je li doista, kako kaže njezina junakinja, 'ništa'?

- Žena je paradoks. Žena mora bit snažna, mora biti jaka, mora biti čvrsta. Istodobno je se zove nježnijim i slabijim spolom, što je paradoks sam po sebi, kazala je Šojat.

Smatra da je žena više ono prvo, da je jaka, što se dokazuje kroz činjenicu da u obiteljima koje propadaju, uvijek je propala žena, a ne muškarac. Već je u svom romanu "Unterstadt" napisala da žene uspijevaju održavati sve u redu, dokle god su one u redu - ako je žena tu da drži sve na mjestu, sve ostaje u redu.

- Kad ostane sama mora se suočiti sa društvom koje ju sumnjičavo gleda. Naime, žena koja je ostala sama, bilo da se nikada nije udavala ili da se udala pa razvela, uvijek je sumnjiva, uvijek ima neki 'faler', nešto ne valja na njoj, nešto što su muškarci prepoznali, pa su pobjegli od nje, napominje Šojat.

Kada god se dogodi razvod, dodaje, uvijek se traži greška u ženi.

- Uvijek je to odlazak od žene koja nije valjala, ističe Ivana Šojat.

Romanom 'Sama' htjela je poslati poruku kako je jednoj prosječnoj ženi. Neki su joj zamjerili da nije dovoljno feministički nastupila i da joj glavna junakinja nije dovoljno samosvjesna. Kaže da je išla iz pozicije da 99% žena nije samosvjesno kada se nađu u zajednici koja vidno nije u redu i koja pokazuje znakove psihičke torture.

- Ta žena je ušla u to iz ljubavi i ona ostaje vezana uz muškarca. Ona nije nekakva velika glasnogovornica koja grmi s gradskog trga i govori kako bi se žena trebala ponašati i kako bi se ljudi prema njoj trebali ponašati, kaže Šojat.

- Zato je moja junakinja jedna normalna, prosječna žena koja se susreće s odbijanjem roditelja, javnosti, bližih susjeda, ljudi koji ju sada promišljaju kao nešto nakazno, kao robu s greškom, ističe ona.

Na kritike da joj junakinja nije dovoljno feministica, Šojat odgovara da se ona svakako zalaže za ženska prava, uvijek će, kaže, stati na stranu žene i uvijek će je zaštiti ako je u mogućnosti.

- Ali, jedno je trubiti o nekakvom aktivizmu koji je, zapravo, salonski aktivizam, koji baca fraze kao kukuruz kokoškama, a drugo je djelovati i ponašati se u skladu s tim, upozorava Ivana Šojat.

Uvijek, kaže, piše o onome što je iskusila ili neposredno doživjela, svjedočila nečemu. U romanu "Sama" iznijela je, na neki način, cijeli katalog različitih aspekata suvremenog ženskog postojanja – od razvoda zbog alkoholizma, razvoda zbog preljuba, priče o ljubavnicama, nasilja u obitelji do seksizma.

- Ja sam namjerno stil htjela ostaviti, zapravo očešati se svih tih stvar i u nekim dijelovima sam čak inzistirala da bude blisko crnkroničnom pristupu…. Namjerno sam pribjegla tom stilu, jer htjela sam da što jače ubode, da što više boli, otkriva Šojat.

Kad je dobila nagradu Fric bilo je komentara da je nagradu dobila baš zato što je žena, jer, eto, došlo je vrijeme da se nagradi i jedna žena.

- Ja mislim da sam svojim dosadašnjim književnim radom itekako pokazala svoju vrijednost. Ako će netko mene vrednovati samo zbog mojih spolnih odlika i zamjerati mi nešto, pa neka nastave, što da im radim. Svatko ima pravo procjenjivati drugog po tome, a sada što se netko dohvati toga i odlučio da ja nisam zaslužila, neka rasprave to sa žirijem, odgovorila je Šojat.

Kaže kako ju to nije povrijedilo, ali ju je iznenadila količina dvoličnosti:

- S jedne strane imamo osobe koje se predstavljaju u javnom prostoru kao ženski tribuni, kao velike intelektualke, kao velike borkinje za ženska, ljudska prava, sva moguća prava, a zapravo to nisu. Tako da treba biti oprezan kod kategorizacije ljudi. Na žalost vrlo često se znamo prevariti i vrlo često janjići su zapravo vukovi, smatra Šojat.

Na sve glasniji konzervativizma koji žene stavlja u neke unaprijed zadane uloge, Šojat kaže da je to poput zaranjanja u srednji vijek nakon antike:

- Mi sad ulazimo ponovno u srednji vijek, bojim se. Mislim da mislite na one koji kleče… Ja bih tu gospodu pozvala da mole za muškarce da prestanu tući svoje žene, da prestanu zlostavljati svoje žene, da prestanu napastovati žene na ulici, poručuje Šojat.

Novi roman "Rogus" bavi se temom posljednje spaljene vještice u Osijeku. Nastao je tako da joj je u ruke došao dokument sa suđenja iz 1748. godine, pa je oko toga počela sklapati priču.

- Ali me povukla i činjenica o tome da u Osijeku imamo jako puno rimskih ostataka, a neprestano svi koji su na čelu grada govore o toj secesiji, koje zapravo ima najmanje u gradu. I onda sam malo htjela ljude probuditi da shvate da mi hodamo po rimskim ostacima. Pa sam zato stavila da mi je glavna junakinja u ovom dobu arheologinja, objašnjava Šojat.

Istupanje iz Društva hrvatskih književnika i neprihvaćanje od Hrvatskog društva pisaca Ivana Šojat je komentirala ovako:

- Književna društva u Hrvatskoj su apsolutno svedena na ideologiju i na politiku. Zapravo to sve 'književno' je samo krinka, ocjenjuje ona.

Iz DHK je otišla jer je kaže, primijetila da se uvijek istih 10-ak osoba vrti na vrhu i da je na različitim događajima predstavljaju ljudi za koje nikad nije čula. To, kaže, jednostavno nije mogla trpjeti. S druge strane u HDP je nisu htjeli primiti vjerojatno iz ideoloških razloga jer je smatraju desničarkom.

- Ja sam više lijevi centar i prilično liberalan, ističe Šojat.

Nezaobilazno u njenoj biografiji je i pitanje pripadnosti HOS-u za vrijeme Domovinskog rata te kandidatura za gradonačelnicu Osijeka na strani HDZ-a.

- To se zove evolucija mišljenja… Da, ja sam u HOS-u bila kada mi je bilo 20 godina. I to se treba uzeti u obzir. Ivana ova ovdje će uskoro 53. Znači, imala sam 20 godina, po Osijeku su padale granate. U Zbor narodne garde me nisu htjeli… Ja sam tražila način da sudjelujem u obrani grada. Jedini koji su me prihvatili bio je HOS, prisjeća se Šojat.

Tada, kaže nije razmišljala da je to privatna politička vojska i sadašnjim znanjem se nikada ne bi prijavila u tu organizaciju.

Kada se kandidirala za gradonačelnicu, ističe, vjerovala je da kao pripadnik kulturne sfere života može potpuno promijeniti imidž grada Osijeka. Išla je, kaže, vrlo naivno, idealistično u tu priču.

Danas je u ulozi studentice povijesti umjetnosti i filozofije i kaže da se osjeća prekrasno te poručuje, poput svoje junakinje iz romana "Sama" da je najgore živjeti u strahu od tuđeg mišljenja.