Amerikanac i Hrvatica zajedno žive u ritmu jazza

U rubrici Stranci u Hrvatskoj ugostili smo bračni par jazz glazbenika - Lelu i Joea Kaplowitz, umjetnike iza kojih sad već stoje i brojni svjetski nastupi, albumi ali i mnoge nagrade.

Što je to Joea prije 17 godina iz SAD-a dovelo u Hrvatsku, kako je upoznao Lelu, postao naš kolega pridruživši se Jazz orkestru Hrvatske radiotelevizije, na čemu trenutačno njih dvoje rade, te gdje ćete ih moći čuti i vidjeti ovoga ljeta doznali smo ugostivši ih u emisiji Dobro jutro, Hrvatska:

Joe je dobitnik nekoliko nagrada Status, zatim Porina za najbolju jazz skladbu, Lela nosi titulu "Lady summertime" i dobitnica je prve nagrade stručnog žirija na međunarodnom natjecanju jazz vokalistica, također je dobitnica i nagrade za unapređivanje kulturnog stvaralaštva Primorsko - goranske županije, međunarodne nagrade Hrvatskog društva skladatelja koja joj je otvorila vrata prestižnog Carnegie Halla u New Yorku...

Joe je rođen u Massachusettsu, a 2006. godine se iz New Yorka preselio u Hrvatsku - prvo u Lovran, pa Rijeku, pa Zagreb i na kraju u Bistru. U glazbu se zaljubio od malih nogu.

- Još otkad sam imao 7-8 godina, odrastao sam ispred tatine hi-fi linije, koja je zapravo bila moj 'babysitter". Stalno sam slušao glazbu - puno bluesa, i jazz i rock'n'roll, i jednog dana sam shvatio da znam svirati blues na klaviru uz glazbu s gramofona. I onda sam korak po korak odrastao u smjeru jazza kojim sam se počeo baviti s 13-14 godina, prisjeća se Joe.

Lela je, pak, po struci ekonomistica, no i nju je život odveo u glazbene vode:

- I mene je oduvijek glazba jako privlačila. Nisam imala tu sreću da moji roditelji slušaju jazz i blues, pa sam petkom na Televiziji Zagreb gledala emisiju o jazzu. Ja sam oduvijek znala da ću se baviti glazbom i pjevanjem, uvijek sam hvatala trenutke kad bih sama ostajala doma da pjevam iz sveg glasa. Roditelji su razumjeli moju ljubav prema pjevanju, ali su htjeli da ja ipak nešto konkretno imam u ruci, što će donijeti kruh na stol, međutim nikad tu diplomu nisam baš iskoristila, kaže Lela.

Lela i Joe upoznali su se u centru New Yorka u klubu u kojem je Joe nastupao petkom. Redovito bi im se pridružile pjevačice koje bi izvele nekoliko pjesma.

- I jedne je večeri došla Lela, doveo ju je naš zajednički prijatelj. I dogodila se neka čarolija, priča nam Joe.

O njihovoj ljubavno - glazbenoj priči snima se i dokumentarac.

- Film još nije dovršen, fale nam još neka sredstva, a govori o našem cijelom 15-godišnjem krugu koji smo napravili - od prvog koncerta u tom Carnegie klubu do našeg koncerta u Carnegie Hallu 2019. godine što je bio svojevrsni vrhunac naše glazbene karijere. Nadam se da ćemo film dovršiti za godinu - dvije, kaže Lela.

Do preseljenja u Hrvatsku došlo je gotovo slučajno - morali su se seliti iz stana u New Yorku, ali tamo nisu uspijevali pronaći nešto drugo što bih zadovoljilo.

- Razmišljali smo o preseljenju u Washington kod moje rodbine, ali to nije bila najbolja opcija, pa sam predložio da probamo u Hrvatskoj. Ako nešto uspijemo tamo napraviti u šest mjeseci, onda smo dobri. I tako je i bilo - prvo ljeto smo svirali na opatijskim terasama, priča Joe.

Elvis Stanić im je pomogao s organizacijama prvih nastupa, a onda su korak po korak došli do Zagreba, gdje je Joe stalni član Jazz orkestra HRT-a.

Ono što im nedostaje u Zagrebu je jazz klub, jer mnogo je dobrih glazbenih umjetnika, a fali im mjesto za susrete i svirke.

No, Lela i Joe imaju puno planova - za Svjetski dan glazbe, 21. lipnja, nastupit će u zagrebačkoj Tkalčićevoj ulici, a zatim idu u London, pa na more.

- Ja sam nedavno završila Školu za zvučno i vokalno iscijeljenje, tako da idem u London po diplomu, jer je sve bilo online, a onda sviramo na Braču, u Grožnjanu, na Rabu, a na Murteru u Jezerima pripremamo festival i radionicu za vokaliste Jazzera, pa ako ima zainteresiranih još je ostalo nekoliko mjesta, pa neka se prijave, poručili su Lela i Joe.