Filmska umjetnica iz Urugvaja vratila se hrvatskim korijenima

U rubrici Stranci u Hrvatskoj emisije Dobro jutro, Hrvatska ugostili smo Augustinu Arrillaga Vodanovich - filmsku umjetnicu iz Urugvaja koja je prije četiri godine, putujući Europom, došla u Hrvatsku i odlučila ostati.

U Hrvatskoj Augustina i dalje snima i montira filmove i održava filmske radionice za djecu i odrasle u suradnji s domaćim kulturnim udrugama i institucijama. San joj je snimiti film o Hvaru, odakle korijene vuče njezina prabaka koja je u Urugvaj emigrirala još davnih dvadesetih godina prošloga stoljeća...

Dolazi iz glavnoga grada Urugvaja, iz Montevidea.

- Moram reći da je bilo prekrasno. Doista je djetinjstvo je bilo idilično. Živjela sam sa majkom i ocem. Moja majka je hrvatskog porijekla i onda sam živjela čitavo djetinjstvo. Tamo sam studirala filmsku umjetnost, a potom muzeologiju, dakle rad sa arhivima i sad sam ovdje, rekla je Augustina.

Na odlazak prabake s Hvara u Urugvaj Augustinu podsjeća pismo koje posjeduje - staro je gotovo sto godina, a prabaka ga je napisala svojoj rodbini po dolasku u Urugvaj.

- Prabaka je zapravo emigrirala nakon mog pradjeda. To je bilo prije 100 godina. 1924. godine je otišao prvo pradjed, a nakon četiri godine mu se pridružila prabaka. Na njezino pismo ja sam potpuno slučajno nabasala. To je bilo nešto za njih sasvim novo, taj odlazak je bio odlazak u nepoznato, a po ovom pismu koje sam našla sam snimila i film, priča Augustina.

Pismo ima nadnevak 23.11.1928. i prabaka u njemu piše svojoj obitelji koja je ostala u Hrvatskoj da je sretno stigla u Urugvaj.

Jesu hrvatski korijeni razlog zbog kojeg je Augustina odlučila ostati u Hrvatskoj?

- Možda je, a možda i nije. Došla sam u Hrvatsku slučajno. Odlučila sam ostati kad sam već drugi put posjetila Hrvatsku, ali puno sam putovala i taj drugi put kad sam došla osjetila sam neku energiju zbog koje sam ostala. Obitelj je otišla trbuhom za kruhom, ali za mene kontekst u Urugvaju nije bio takav. Ja sam onda dobro živjela. Međutim, htjela sam nešto novo i ovdje sam se osjetila dobrodošlom. Nisam otišla na Hvar, došla sam u Zagreb i doista ovdje imam široki krug toplih ljudi koji su me toplo primili. Presretna sam, ističe Augustina.

No, Augustina ima namjeru otići na Hvar jer želi tamo snimiti film upravo o svojoj prabaki, odnosno o precima:

- Da, to mi je plan. Bilo bi mi jako drago da to uspijem. I taj prvi film koji sam snimila o tomu je zapravo interpretacija tog pisma. Već smo gostovali na raznim festivalima s tim filmom. Prošli tjedna je bio u Kini. Nadam se da ću imati priliku otići na Hvar, kaže Augustina.

Augustina uglavnom snima eksperimentalne filmove:

- Radim film bez kamera ili snimam na analogni način. Kadkad je to malo teško objasniti, ali to je više zapravo oblik vizualne umjetnosti nego obično snimanje filma, objašnjava Augustina.

Kako doživljava hrvatsku filmsku scenu, ima li prostora za radove kakve stvara?

- Postoji ta scena ovdje i zbog toga sam također odlučila ostati u Hrvatskoj. Ima festivala, ima onih koji su me bili spremni prihvatiti bez obzira na to što dolazim iz druge zemlje. Organiziram i radionice na tu temu, ali moram reći da je Zagreb za mene pun života na puno načina, odgovara Augustina.

Filmske radionice Augustina organizira u suradnji sa Muzejom suvremene umjetnosti u Zagrebu i nekim drugim kulturnim udrugama i za odrasle i za djecu:

- To je zapravo nešto čime se ja također bavim, to je dokumentaristika. Planiramo neke radionice za sječanj, a već sam i održala mnoge radionice, primjerice u Osnovnoj školi Frana Galovića. Ondje sam s kolegicom Pavlom Skelin organizirala radionice za djecu, bilo ih je puno, njih dvadesetak i to je bilo sjajno iskustvo. Djeca mogu biti silno kreativna. Čak i volim na neki način usporediti djecu i odrasle i vidjeti koliko ih usrećuje ono što rade, koliko mogu sami sebe iznenaditi, i zato svakome preporučam to iskustvo. Imat ću jednu radionicu i 14. prosinca u Umjetničkoj galeriji KUK, tako da svako može se o tome informirati. Ona je za odrasle, najavila je Augustina.

Ostvarila je i zanimljivu suradnju s predsjednicom Međunarodnog kluba žena u Zagrebu Anaïssom Ali Mogné-Mali. Riječ je o projektu video poezije:

- Video poezija je filmski žanr mogli bismo reći, dakle, riječ je o kombinaciji vizualne umjetnosti i poezije. U Španjolskoj smo već gostovale dva puta, u Barceloni i Albaceteu, a sljedeće godine idemo na festival u Peru. Puno gostujemo. Riječ je o Anaïssoj poeziji i mojem vizualnom radu. To su neke apstraktne slike, ali i videi, koje su zapravo dio nekog nasljeđa koje mi je ostalo od članova obitelji, neke njihove snimke, objašnjava Augustina.

Augustina misli da se neće vraćati u Urugvaj:

- Ovdje sam doista zadovoljna. Scena ovdje je sjajna. Stalo se nešto nudi, nešto se može novo učiti, u nečemu se može uživati... Moj život je baš ispunjen ovdje. Stalno sam u pokretu, nikad nisam na miru i to je sjajno u Zagrebu. Mogu raditi na svojim projektima u suradnji s drugima ili mogu raditi nešto za sebe. Baš sam zadovoljna. Neću se vraćati u Uruguaj, možda samo u posjet, ali za mene je ovo dom, kaže Augustina.

U Zagrebu Augustina uči hrvatski jezik jer od prabake nije imala mogućnost naučiti, a njezini roditelji ne govore hrvatski, čak još nisu ni bili u Hrvatskoj.

- Mislim da će sigurno doći u posjet. Hrvatski ne govore, tako da će to biti malo izazovno. Za mene je sada teško govoriti, ali dosta razumijem jezik. Dobro mi ide, ja sama učim, moram se pohvaliti. Ide nekako prirodno, zaključila je Augustina Arrillaga Vodanovich.