Riječ psihoanalitičara: Zapravo se čovjek zaljubljuje u ljepšu stranu sebe

Zaljubljivanje je najljepša i jedina zdrava psihoza – zanimljiva teza, ali i vrlo istinita, objašnjava psihoanalitičar Hrvoje Handl za emisiju Kod nas doma. 

- Ako uzmemo da je psihoza poremećaj u kojem si van realiteta, vremena i prostora, onda je zaljubljivanje sigurno najljepša zdrava psihoza koja postoji, kaže on.

Još jedan izraz koji opisuje zaljubljivanje je "dva slijepca u oblacima".

- To je istina. Em 'nisi na zemlji', em ne vidiš zapravo onoga s kim jesi. Zaljubljivanje je zapravo projekcija samog sebe na tu osobu i, grozno je reći, ali zapravo se čovjek zaljubljuje u ljepšu stranu samog sebe, kaže.

Sama faza zaljubljenosti može trajati od nekoliko mjeseci do nekoliko godina, kaže Handl.

- Ima i ljudi koji se nanovo zaljubljuju u partnere i koji su takve strukture ličnosti. Ima nažalost i ljudi kojima je bitno samo da se zaljube i koji vole taj osjećaj zaljubljenosti, i samo se mijenja osoba, napominje, te dodaje kako je zaljubljenost pozitivan stres kod kojeg ljudi malo spavaju, smršave, a često imaju i manje potrebe za druženje s okolinom.

- Normalno je u zaljubljivanju da jako društveni ljudi izgube kontakt s obitelji i prijateljima. Svi organski sustavi rade na najjače – adrenalin, dopamin, endorfini, hormoni rade fantastično, ističe.

No, zaljubljenost, napominje Handl, nije stvar hormona.

- Zaljubljenost imamo otkad se rodimo. Prvo se zaljubimo u mamu ili nekog skrbnika, i fasciniramo se njime. Nekom vrstom zaljubljenosti mora početi svaki odnos. Kad nestane libido, zaljubljenost ostaje. Ljudi se zaljubljuju i sa 75, kaže.

Dodaje kako je zaljubljenost preduvjet za trajni ljubavni odnos.

- Taj zanos je strašno bitan, jer inicijalno imamo strah od neke bliskosti. Zaljubljenost nam omogućava da probijemo sve te granice, da se zbližimo. Preduvjet za stvaranje ljubavi je zaljubljenost, a zaljubljenost je zapravo ljubav prema sličnostima, zaključuje.

Pogledajte razgovor: