11:27 / 09.03.2015.

Autor: Damir Matković

Damir Matković: Gadafijev suradnik zadnja je nada Zapada

Foto: Twitter

Foto: Twitter

Foto: - / -

General Haftar je vrlo živopisna ličnost, njegov životopis teško bi mogao smisliti i najvještiji holivudski scenarist.
Početkom prošlog tjedna libijska vlada, ona legalna, imenovala je generala Khalifa Haftara za vrhovnog zapovjednika oružanih snaga.

U Libiji inače postoje dvije vlade koje tvrde da su legalne i izabrane: jedna sjedi u Tripoliju i pod nadzorom je labavog saveza islamista nazvanog Libijska zora, a druga je u Tobruku, na istoku zemlje, i nju priznaje međunarodna zajednica. Osnovana je u lipnju prošle godine nakon prijevremenih izbora, ali suparnici iz Tripolija sebe i dalje smatraju jedinom legalnom vladom, a tako kaže i Libijski vrhovni sud.  

General Haftar je vrlo živopisna ličnost, njegov životopis teško bi mogao smisliti i najvještiji holivudski scenarist. Rođen 1943., Haftar je kao mladi časnik s Gadafijem sudjelovao u državnom udaru u kojem je svrgnut kralj Idris. Gadafi je tada imao 28, a Hafter 27 godina. Hafter je godinama bio najbliži suradnik libijskog diktatora, a razišli su se 1987. nakon propale vojne akcije u Čadu. Libijske snage su ondje poražene, a Haftar i 350 vojnika su zarobljeni. Gadafi ih je sve proglasio nesposobnjakovićima i nije želio ni pregovarati o njihovu oslobođenju.

Razočarani Hafter tada se obraća Amerikancima. Okupivši Gadafijeve protivnike pokušao je organizirati invaziju na Libiju. Gadafi ga je preduhitrio organiziravši u Čadu državni udar kojim su vlast preuzeli čadski saveznici Libije. Hafter se ponovno našao u klopci, ali spasila ga je CIA. Prebacila ga je u Zair, a onda u Ameriku gdje je dobio i državljanstvo. Naselio se u Virginiji i nastavio suradnju s CIA-om. Svjedoci kažu da je veoma udobno živio, iako nitko ne zna što je zapravo radio i odakle mu novac. Sam Haftar priznao je da je do 1993. od Libije godišnje primao 200.000 dolara kao naknadu za zarobljeništvo u Čadu. Iako je, navodno, CIA s njim prekinula suradnju 2003.,njegovi protivnici u Libiji i dalje ga smatraju izrodom i američkim špijunom.

U Libiju se vratio nakon rušenja Gadafija 2011. i otada stekao reputaciju vrsnog ratnika i čovjeka vještog u sklapanju svih mogućih savezništava. Uporište je potražio u Benghaziju i zajedno sa starim prijateljima iz Gadafijeve vojske, polako organizirao vlastitu vojsku. Nazvao ju je Libijska nacionalna vojska, i ona sada kontrolira najveći dio istočnog dijela zemlje. Ostatak nadzire islamistički savez Libijska zora, koji je u kolovozu prošle godine zauzeo glavni grad Tripoli.

Haftara oružjem i novcem pomažu Egipat, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati, a suparničku Libijsku zoru pomažu Katar i Turska, koja podržava Muslimansko bratstvo.

Haftarovo imenovanje za vrhovnog zapovjednika vojske dodatno će zakomplicirati mirovne pregovore koje pokušava organizirati UN. Naime, suprotna strana smatra ga Gadafijevim suradnikom i ratnim zločincem. Glavni tajnik UN-a u rujnu prošle godine imenovao je španjolskog diplomata Bernardina Leóna za svog specijalnog izaslanika. Za svaki slučaj smjestili su ga u Tunis i pribavili mu aviončić kojim leti od jedne sukobljene frakcije do druge. Problem je što nitko ne želi pregovarati ili nema legitimitet.

Isti je slučaj s MMF-om i Svjetskom bankom. Ni oni u Libiji ne mogu pronaći ljude s kojima bi pregovarali. NATO je pokušao organizirati sustav obrane, ali se Libijci nisu prijavili na natječaj. Francuska je obećala uvježbati 3 tisuće policajaca, ali ih se na kraju prijavilo samo 30. Iz Jordana su libijski kadeti protjerani jer su radili nered. Zapalili su sportsku dvoranu, ljuti što im kasni let za Libiju. U studenome prošle godine iz Velike Britanije protjerano je 300 vojnika koji su ondje bili na časničkoj obuci. Zbog nepoznatih razloga uhvatio ih je bijes pa su poharali jedno englesko selo, zlostavljali žene i silovali jednog muškarca.

Suočena sa stanjem u Libiji, međunarodna zajednica jednostavno ne zna što učiniti. Sve što je pokušano, brzo je propalo. Otkako je u svibnju 2014. izabran za predsjednika Egipta Abdel Fattah al-Sissi zagovara vojnu intervenciju. U Libiju se sklonilo mnogo egipatskih džihadista i pripadnika Muslimanskog bratstva, koji odatle oružjem opskrbljuju istomišljenike u Egiptu. Sam Egipat nema dovoljno ni snage ni novca da bi sam mogao intervenirati, tim više što se na vlastitom teritoriju mora obračunavati s džihadistima koji nadziru dijelove Sinajskog poluotoka.

I Italija pokušava organizirati zapadnu vojnu koaliciju za intervenciju u Libiji. Kako u Libiji praktički više nema vlasti, nitko ne nadzire goleme pustinjske prostore na jugu države. Ondje vladaju naoružane bande i krijumčari ljudi, koji iz subsaharske Afrike preko pustinje vode ljude do obale Sredozemlja, a onda ih brodovima šalju u Europu. Prošle godine ih je tako u Italiju stiglo 170.000 tisuća!

No, talijanski saveznici u NATO-u ne pokazuju želju za novom vojnom avanturom u Libiji. Jer ondje je potpuni kaos. Gradovima vladaju naoružane plemenske milicije, a često se i nekoliko njih u istom gradu žestoko bori za prevlast.

Procjenjuje se da je oko trećine stanovnika pobjeglo iz zemlje. Česte su nestašice struje. Većina prodavaonica i obrta je zatvorena, ili radi tek nekoliko sati na dan. Izvoz nafte smanjio se za 80 posto. Prije se proizvodilo 1,6 milijuna barela, a sada jedva 300.000. Naftne izvore zauzele su Haftarove snage, a one drže i jedini libijski morski naftni terminal, luku Ras Lanuf. No, ondje ih je potpuno okružila milicija Libijske zore. Sreća je u nesreći da obje strane znaju kako im za zaradu od prodaje nafte treba morski terminal koji funkcionira pa je on tek povremeno cilj topničkih napada.

U odnosu na napadače, Hafterove snage su u prednosti jer imaju nekoliko starih sovjetskih MIG-ova 23 koji još lete i koje koriste za bombardiranje protivnika.

Nakon što je NATO aktivno sudjelovao u rušenju Gadafija, paradoksalno je da je danas dugogodišnji najbliži Gadafijev suradnik posljednja nada Zapada za normalizaciju stanja. Ako ne uspije svladati islamiste, Libija će se, procjenjuju zapadni diplomati, pretvoriti u Somaliju na Sredozemlju.

*iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!