Damir Matković: Grčka na korak do bankrota

Grčke banke danas ne rade i ostat će zatvorene cijeli tjedan. Većina bankomata u zemlji je ispražnjena. Grci su tijekom vikenda iz bankomata povukli oko 700 milijuna eura gotovine. Inače, od listopada prošle godine Grci su iz banaka povukli oko 40 milijardi eura. Šire se glasine da bi vlada ubuduće mogla uvesti ograničenje da se u jednom danu iz bankomata može podići najviše 60 €. Vjerojatno je i to da će privremeno biti ukinuto plaćanje kreditnim i debitnim karticama. Ne radi ni Burza.

Vlada je najavila i uvođenje kontrole kapitala, što je tehnički veoma komplicirano i, što je najgore, za ukidanje te mjere treba dugo vremena. To dobro znaju na Islandu gdje je u jeku krize 2008. uvedena kontrola kapitala koja ni danas nije potpuno ukinuta. Tako izgleda stanje u Grčkoj 40-ak sati prije isteka roka za dogovor s vjerovnicima. Sadašnji sporazum istječe u utorak u 23.59 i ako se do tada ne postigne dogovor, a to je moguće samo nekom magijom, Grčka će tehnički bankrotirati, iako se u prvo vrijeme to neće tako zvati.

Grčka je desetljećima lažirala podatke o svojim financijama i kada je 2009. pukla tikva, ispostavilo se da je Grčka različitim vjerovnicima dužna 320 milijardi eura (177% BDP-a), što je nevjerojatno golem iznos za zemlju sa samo 11 milijuna stanovnika.

EU je tada Grčkoj propisala paket restriktivnih mjera i odobrila veliku financijsku pomoć. Na pritisak EU, u listopadu 2010. privatni vjerovnici iz svijeta, koji su držali obveznice grčke vlade, otpisali su 53,5% vrijednosti čime je smanjen ukupni dug Grčke. Ali i dug koji je ostao Grčka bi trebala otplaćivati do 2057.! Perspektiva još 42 godine štednje i restriktivnih mjera Grcima je, naravno, neprihvatljiva!

Upravo to nezadovoljstvo oštrim restriktivnim mjerama, koje su nametnuli EU, Europska središnja banka i Međunarodni monetarni fond, a koje u pet godina nisu donijele gotovo nikakvo poboljšanje, iznjedrilo je u siječnju 2015. izbornu pobjedu Syrize, stranke radikalne ljevice. Syriza je u predizbornoj kampanji biračima obećavala da neće nastaviti s politikom štednje i rezova jer se pokazalo da takva politika nije dala ploda, nego je samo pogoršala krizu, socijalno raslojavanje i izazvala daljnje osiromašenje stanovništva.

Syriza je vjerovnicima poručila neka promijene pristup i budu realniji u zahtjevima. Naime, nema načina da Grčka ikada vrati toliki dug! Zato, između ostaloga, nova grčka vlada Alexisa Tsiprasa od početka od vjerovnika traži da jednostavno otpišu polovinu duga, što je vjerovnicima, pokazalo se, potpuno neprihvatljivo.

Nakon gotovo 5 mjeseci pregovora s trojkom stajališta se nisu uskladila, iako su neki sudionici pregovora tvrdili da je potpisivanje novog sporazuma Grčke i vjerovnika samo pitanje dana.

Evo što su u posljednjem krugu pregovora kreditori tražili od Grčke:

- u 2015. primarni višak državnog proračuna od 1% BDP-a (na početku su vjerovnici tražili da to bude 3,5%)
- reformu stopa PDV-a, uvođenje stope od 6% (lijekovi, knjige), 13% (struja, voda i prehrambeni proizvodi) i 23% (turizam i ugostiteljstvo). Sada se u turističkoj djelatnosti primjenjuje stopa PDV-a od 13%
- ukidanje dodatka na najniže mirovine i ograničenje prijevremenog odlaska u mirovinu
- produženje paketa pomoći za 5 mjeseci u iznosu od 15,5 milijardi eura (12 milijardi osigurao bi EU, a 3,5 milijarde MMF). Tsipras smatra da je to potpuno neprihvatljivo za Grčku. Rok je prekratak, ponuđeni iznos premalen, a uvjeti prestrogi!
- o restrukturiranju duga kreditori nisu željeli ni razgovarati (moguće produljenje roka otplate ili snižavanje kamate). Većina drži da se o tome može razgovarati tek kada Grčka ispuni obveze prema vjerovnicima. A otpis dijela duga i njegovo restrukturiranje i reprogramiranje jedan su od temeljnih zahtjeva Atene u dosadašnjim pregovorima.

Bez obzira na to slagali se s Alexisom Tsiprasom ili ne, činjenica je da je s posljednja dva poteza Tsipras potpuno zaskočio eurobirokrate i bankarsku vrhušku. Najprije je napustio pregovore s tvrdnjom da to nisu pregovori, nego da Europa ucjenjuje Grčku i postavlja joj neprihvatljiv ultimatum. A zatim je najavio raspisivanje referenduma na kojem će se 5. srpnja grčki narod izjasniti treba li ili ne prihvatiti paket koji nameću vjerovnici. Sve to izvedeno je munjevitom brzinom. Pregovori u Bruxellesu prekinuti su u petak kasno navečer, u subotu je održana izvanredna sjednica vlade o referendumu, a već u nedjelju parlament je izglasovao održavanje referenduma.

Tsipras je tako, bar u očima grčkih birača, odgovornost za propast pregovora vješto prebacio na vjerovnike. Grčka je ucijenjena i zato se opravdano povukla, a sada je na vjerovnicima, koji su sve i zakuhali, da nađu prikladan odgovor i rješenje. Problem je u tome što nitko živ u EU ne zna što bi bilo rješenje. Tsipras to dobro zna i baš zato je tako odigrao da se stekne dojam kako jadna mala Grčka, koja samo traži pravedno rješenje, stenje pod terorom bezdušnih eurobirokrata koji je žele do kraja zatući.

Hoće li Grčka u utorak u ponoć bankrotirati ili neće? Tumačenja se razilaze. Hoće li Grčka ostati u eurozoni ili neće? Ni to nitko ne zna. Govori se o izlasku iz eurozone, ali Unija nema nikakvu proceduru za izlazak. To jednostavno nikada nikomu nije palo na pamet. Nije samo riječ o tehničkoj proceduri nego i o političkoj dimenziji. Može li EU mirno dopustiti da jedna njezina članica bankrotira? Kakva je to politička poruka? I to u trenutku kada Unija doživljava višestruku krizu.

Velika Britanija najavljuje da će tražiti reviziju temeljnog ugovora iz Maastrichta kojim je osnovana Europska unija, pa ako partneri to odbiju, a većina zasad tomu nije sklona, David Cameron će 2017. raspisati referendum o izlasku Ujedinjenog Kraljevstva iz EU. Unija se ne može dogovoriti ni o zajedničkoj politici prema ilegalnim useljenicima. Uz to u Europi posvuda jačaju populističke stranke radikalne desnice. Marine Le Pen u Francuskoj već najavljuje da će, ako pobijedi na predsjedničkim izborima 2017., Francusku izvući iz kandži Bruxellesa, napustiti eurozonu i vratiti franak. Ukratko, i bez Grčke Unija je suočena s krizom političkog legitimiteta. Građani Uniji sve manje vjeruju, a to je veoma ozbiljan problem. Hoće li prepuštanje Grčke slomu ojačati povjerenje građana u institucije Unije? Ili će to imati potpuno suprotan učinak? Samo će ojačati dojam da su eurobirokrati sami sebi najvažniji, a za sve drugo im se fućka?

I što je zanimljivo, kancelarki Merkel u Grčkoj raste popularnost! Iako su je prije nekoliko mjeseci crtali s Hitlerovim brčićem, od kraja 2014. pa do lipnja popularnost joj je porasla s 20% na 38%! Dobro informirani izvori tvrde da su, zbog Grčke, sve veći nesporazumi između kancelarke i njezina nepopustljivog ministra financija Wolfganga Schäublea. Kancelarka i sada smatra da još ima prostora za političko rješenje. Treba se podsjetiti da su i Merkel i Schäuble bili štićenici kancelara Helmutha Kohla. Schäuble je čak bio predsjednik CDU-a i trebao je naslijediti Kohla, ali je Angela Merkel vješto iskoristila skandal oko ilegalnih donacija u Kohlovoj kampanji 1998. i 2000. preuzela čelno mjesto CDU-a. Zlobni politički komentatori tvrde da je to zapravo bio jedini pravi politički potez u cijeloj njezinoj političkoj karijeri. Nekakvih drugih njezinih državničkih projekata, kažu, nitko se ne može sjetiti.

Kao dokaz da Grci baš i nisu potonuli u krajnju bijedu politički analitičari navode podatak da je u svibnju prodaja novih i rabljenih automobila u Grčkoj povećana za 47%! To je već 20. uzastopni mjesec kako raste prodaja automobila! Iako je u predodžbi javnosti Njemačka najveći krivac za grčke muke, Grci ipak najviše kupuju njemačke automobile. Pa ako im zbog krize bude blokirana ili im propadne štednja, barem će se voziti u kvalitetnom njemačkom automobilu.




* Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a