Damir Matković: Grčka pod međunarodnim skrbništvom?

Sudeći prema događajima tijekom burnog vikenda u Bruxellesu izgleda kao da je Njemačka čvrsto naumila preuzeti potpuni nadzor nad Europskom unijom. Poruka kancelarke Angele Merkel mogla bi se otprilike sažeti: Nastradao je svatko onaj tko se usudi suprotstaviti Njemačkoj! Za početak će to biti Grčka! Kao pouka svima drugima kojima bi to jednoga dana moglo pasti na pamet.

Postignut dogovor o Grčkoj

Poruka kancelarke Merkel grčkom premijeru Tsiprasu kratka je i jasna: predaj financijski suverenitet i prihvati međunarodno skrbništvo nad Grčkom pa ćeš dobiti novi paket financijske pomoći! Ali njime neće upravljati Grčka, nego poseban fond sa sjedištem u Luksemburgu.

Kada je nakon sastanka čelnika eurozone, koji je trajao cijelu noć, belgijski premijer Charles Michel u ponedjeljak u 8:39 , četvrt sata prije otvaranja burzi na Twitteru objavio da je postignut sporazum, još nisu bila riješena dva ključna problema: s koliko bi novca trebao upravljati novi fomd u Luksemburgu? Je li to 50 milijardi eura, kako predlaže Njemačka, ili 17 milijardi kako predlaže Grčka? Drugo neriješeno pitanje je uloga MMF-a u novom paketu pomoći. Grčka je protiv bilo kakvog financijskog sudjelovanja MMF-a u novom paketu pomoći, a za Njemačku je to temeljni uvjet.

Najnoviji krug mukotrpnih pregovora u Bruxellesu temelji se na dva paradoksa. Najprije je Alexis Tsipras 26. lipnja odbio prijedlog vjerovnika, tvrdeći kako je riječ o ucjeni Europe. Hitno je raspisao referendum na kojem je 5. srpnja 60,1% grčkih birača odbilo nove mjere štednje. Četiri dana kasnije, u četvrtak 9. srpnja Tsipras u Bruxelles šalje plan koji uglavnom prihvaća sve ranije zahtjeve vjerovnika. Kao da referenduma nije ni bilo!

I što se događa? Vjerovnici, a to su u ovom slučaju Europska komisija, Europska središnja banka i MMF, koji mjesecima od Grčke traže konkretan plan mjera, ovaj koji su dobili, i koji prihvaća gotovo sve njihove ranije zahtjeve, odjednom ocjenjuju kao nedovoljan! I traže temeljitu dopunu!

Takav obrat izgleda kao da vjerovnici zapravo ne žele nikakav novi sporazum s Grčkom nego da je jednostavno (privremeno) žele izbaciti iz eurozone, baš kako je to predložio njemački ministar financija Wolfgang Schäuble.

Nije tajna da su Grčkoj u pisanju novog prijedloga pomogli stručnjaci francuskog ministarstva financija, i to pod izravnim nadzorom ureda predsjednika Hollandea. Ne može se, dakle, reći da je plan nestručno napisan, kao što je to bio slučaj s ranijim grčkim prijedlozima.

Tijekom burnog briselskog vikenda još se jednom pokazalo da se Njemačka i Francuska bitno razilaze oko pitanja treba li Grčka ostati u eurozoni ili ne. Njemačka je podržavala Grexit, a upravo je izlazak Grčke, pa i privremeni, ono što Francuska po svaku cijenu želi izbjeći. François Hollande tvrdi da bi to bio poraz Europe, veliki korak unatrag i gubitak vjerodostojnosti EU na međunarodnoj pozornici, dok bi za kancelarku Merkel, Grexit bio uvođenje reda u kući.

Problem je što ni Njemačka ni Francuska nisu uspjele osigurati većinu u eurozoni koja broji 19 zemalja. Uz Njemačku, Grexitu su skloni Austrija, Nizozemska, Finska, Belgija, Latvija, Litva, Slovačka i Malta. Grexit bi rado izbjegli Portugal, Irska, Cipar, Slovenija i Estonija, a čvrsto su protiv Francuska, Italija, Španjolska i Luksemburg. Stanje je, dakle, 9 : 9.

U hrvatskim medijima prevladava neobjašnjiva zluradost prema Alexisu Tsiprasu i stajalištima za koja se on i njegova vlada zauzimaju. On je, kao, neki ljevičarski luđak kojeg podržava Kuba, a za tako nešto valjda ni jedan pošteni, demokratski Hrvat nikako ne može imati razumijevanja…

Ipak, je li Tsipras baš toliko u krivu kada tvrdi da su svi dosadašnji programi pomoći EU zapravo izričito pogodovali krupnom financijskom kapitalu, a ne Grčkom narodu?

On traži razvojnu politiku, a ne tek održavanje Grčke na životu doziranom transfuzijom eura samo tolikom da otplati dug. Sva iskustva u posljednjih 100 godina, pa uostalom i ono Njemačko iz 1953., kada su joj saveznici oprostili 60% duga, pokazuju da pravog oporavka nema bez otpisa barem dijela duga. A to je ono čemu se Njemačka (i Finska) najoštrije protivi! Reprogramiranja, produženje počeka i snižavanje kamata još nikada u suvremenoj povijesti nisu dali očekivane rezultate gospodarskog oporavka!




Izvor: The Independent, 1.07.2015.

Dakle, od ukupne financijske pomoći 92,4% novca potrošeno je za namiru vjerovnika, a samo 7,6% završilo je u Grčkoj! Novcem europskih poreskih obveznika spašavane su privatne europske banke! Pomoglo se krupnom financijskom kapitalu, a ne Grčkoj.

U suprotnosti s nazivom, šok terapija štednje u Grčkoj traje već 5 godina, ali bitno je da za razliku od ostalih zemalja koje su prošle sličnu „terapiju“ (Estonija, Latvija, Litva, Irska, Portugal i Španjolska, ali u znatno kraćem vremenu, ona u Grčkoj nije dala nikakve rezultate.

A nije istina da Grčka nije provela ozbiljne rezove! Javna potrošnja je od 2009. smanjena za 47 milijardi eura, Grčka je jedina europska zemlja u kojoj je smanjena najniža zajamčena plaća (sa 680 na 586 eura). Plaće u privatnom sektoru smanjene su za 25%. Cijena rada pala je za 9%. Jedini je rezultat da je BDP pao za 25%, što je najveći pad u povijesti EU te da je nezaposlenost dostigla rekordnu razinu od 26%, a nezaposlenost mladih skočila je na čak 60%!

I zato Tsipras nije potpuno u krivu kada kaže da Grčkoj ne treba daljnja štednja jer ona dosada nije donijela ni jedan pozitivni učinak za gospodarstvo, dok je drugdje omogućila snažan rast izvoza. Istina je i to da Grčka hitno treba modernizirati upravljanje državom. Za početak trebala bi osigurati djelotvornu naplatu poreza.

Ako Grčku na kraju i izbace iz eurozone, na novčanicama eura i dalje će ostati naziv napisan grčkim alfabetom (ΕΥΡΩ). Trebat će godine dok se to promijeni, tj. dok nove novčanice ne zamijene istrošene. Prema podacima Europske središnje banke, u optjecaju je gotovo 18 milijardi novčanica u vrijednosti od više od 1.000 milijardi eura!

Na dogovorima oko uvođenja eura 1997. Njemačka se oštro protivila da se na novčanicama nađe i natpis na grčkom alfabetu. Tadašnji njemački ministar financija Theo Waigel (CDU) rekao je da nikako ne želi da se na novčanicama nađu i ta „smiješna slova“. Grčki ministar financija Yannis Papantoniou bio je uporan i naposljetku je na jednom summitu EU  prihvaćen grčki prijedlog. Bila je to simbolična pobjeda Grčke nad Njemačkom.