12:30 / 26.01.2015.

Autor: HRT

Damir Matković: Što znači pobjeda Syrize

Foto: Branimir Farkaš/HRT

Foto: Branimir Farkaš/HRT

Foto: - / HRT

Iako Grčka čini samo 2 posto stanovništva EU i samo 2 posto njezina gospodarstva, rasplet grčke dužničke krize važan je i za daljni smjer eurointegracijskih procesa.
Pobjeda radikalno lijeve stranke Syriza na prijevremenim parlamentarnim izborima povijesni je događaj kako za Grčku tako i za Europu. To je prvi put u novijoj povijesti Europe da je izbornu pobjedu odnijela radikalna ljevica.

Uvjerljivoj pobjedi Syrize pomogao je i grčki izborni sustav. Naime, stranka koja osvoji najviše glasova kao bonus dobije 50 zastupničkih mjesta u parlamentu koji ima ukupno 300 zastupnika. Dakle, za apsolutnu većinu treba 151 zastupnik, a prema grčkome modelu za to je potrebno osvojiti oko 37% posto glasova. Prema posljednjim podacima, Syriza je osvojila 36,34% glasova i 149 zastupničkih mandata.

Za apsolutnu većinu trebat će joj koalicijski partner, a kandidata za koaliciju je i više nego što treba. Ipak, valja zapamtiti da pobjeda i nije tako premoćna kao što se čini. Zapravo, tek je svaki treći grčki birač glasao za Syrizu, dvije trećine Grka glasalo je za druge stranke. Vođa Syrize i budući premijer Alexis Tsipras o tome će morati voditi računa.

Slagali se mi ili ne s radikalnom ljevicom, pobjeda Syrize dobar je znak i za Grčku i za Europu. To je prvi put da je na izborima pobijedila stranka koja se otvoreno suprostavlja diktatu Bruxellesa i Berlina. Kada je 2012. socijalist François Hollande pobijedio na francuskim predsjedničkim izborima, prvi njegov državnički put bio je u Njemačku.

Kancelarki Angeli Merkel rekao da politika štednje ne daje rezultate i da to nije izlaz iz krize. Oživljavanje gospodarstva može se postići samo novim investiranjem, a ne novim mjerama štednje. Kancelarka ga je samo mirno saslušala i otpravila natrag u Pariz, ne odstupajući ni za milimetar od svoga stajališta. 

Pobjeda Syrize, što je kratica od grčkog naziva za „Koaliciju radikalne ljevice“, i predizborne i postizborne poruke Alexisa Tsiprasa daju naslutiti da ni Njemačka ni Europska unija neće moći ignorirati grčke zahtjeve i prijedloge. Gotovo je s odricanjima i poniženjima, poručio je Tsipras europskim partnerima. U Grčku više nikakve trojke neće dolaziti u inspekcije. Kao što je poznato EU, Svjetska banka i MMF Grčkoj su dosad odobrili 240 milijardi eura pomoći za oporavak. U zamjenu, nametnuli su stroge uvjete koje su Grke potpuno iscrpili.

Tsipras tvrdi da su nametnuta ograničenja uže oko grčkog vrata i najavljuje da će tražiti nove pregovore s kreditorima kako bi se dio duga otpisao, a dio reprogramirao pod povoljnijhim uvjetima.

U prvim reakcijama Njemačka je odbila bilo kakvu zamisao o novim pregovorima. Iako je kancelarka Angela Merkel najtvrđi zagovornik potpunog ispunjavanja grčkih obveza, pa i po cijenu sporijeg oporavka grčkoga gospodarstva, nije nevažno podsjetiti da su u veljači 1953. Londonskim sporazumom saveznici Njemačkoj otpisali polovinu duga. Bilo im je jasno da se ratom razorena Njemačka ne može oporaviti pod preteškim dužničkim bremenom. Njemačka je dobila još jednu pogodnost: dug se otplaćivao samo novcem od izvoza roba i usluga, a za otplatu Njemačka je mogla na godinu koristiti najviše 3 posto prihoda zarađenog izvozom. Drugim riječima, ako su kreditori željeli svoj novac, morali su iz Njemačke više uvoziti. Među kreditorima koji su tako velikodušno olakšali njemački dug bila je tada i Grčka.

Inače, Grčka ima bogato iskustvo s državnim bankrotom i destabilizacijom monetarne unije. Od neovisnosti, početkom 19. stoljeća, bankrotirala je 5 ili 6 puta, a posljednji put bilo je to 1932. Izraz „dužan kao Grčka“ odavna se kod nas udomaćio, iako malo tko zna što on zapravo znači. Nastao je nakon državnog bankrota 1893., kada Grčka zatrpana dugovima više nije mogla nastaviti otplaćivati preuzete kredite.

Grčka je destabilizirala i Latinsku monetarnu uniju koju su 1865. osnovale Francuska, Belgija, Italija i Švicarska, a poslije su se pridružile i Grčka, Srbija, Bugarska, Venezuela, Kolumbija, Peru i još neke zemlje. Temeljila se na fiksnom odnosu vrijednosti zlata i srebra u odnosu 1:15,5. Grčka je varala na težini zlatnika i srebrnjaka i tako ostvarivala ekstrazaradu. Zato je 1908. izbačena iz LMU. No, nije bila jedina, na isti je način varao i Sveti Otac, odnosno njegov šef financija, kardinal Giacomo Antonelli. I Vatikan je izbačen iz monetarne unije.

Europa ne spašava Grčku zbog plemenitih poriva i europske solidarnosti. Države prije svega spašavaju svoje banke koje su pretjerano uložile (posuđivale) Grčkoj. Najizloženije su francuske, švicarske, njemačke i engleske banke. Francuska vlada ne može dopustiti da propadne BNP-Paribas ili Société Générale, jer su te banke previše važne za francusko gospodarstvo, a da bi vlada dopustila njihovu propast.

Iako Grčka čini samo 2 posto stanovništva EU i samo 2 posto njezina gospodarstva, rasplet grčke dužničke krize važan je i za daljni smjer eurointegracijskih procesa.

Bruxelles ipak nekako mora reagirati na činjenicu da diljem kontinenta rastu ekstremno lijeve i ekstremno desne stranke. Radikalna ljevica Podemos postala je druga najveća španjolska stranka. U Italiji je populistički pokret Cinque Stelle koji vodi komičar i zabavljač Bepe Grillo osvojio znatan prostor na političkoj pozornici. Na ekstremnoj desnici Nacionalna fronta Marine Le Pen pokazuje se kao najorganiziranija francuska stranka, a tradicionalne stranke ljevice (Socijalistička stranka) i desnice (UMP) na rubu su implozije. Uoči parlamentarnih izbora, u Danskoj najbrži rast bilježi Dansk Folkesparti (Danska narodna stranka) mješavina lijevog populizma i desničarenja. U Velikoj Britaniji raste UKIP koji traži izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz EU.

Građani diljem Europe sve više EU doživljavaju kao strano tijelo koje se pretjerano i ne baš osobito uspješno miješa u sve detalje svakodnevnog života, od oblika i veličine banane do sadržaja etiketa na prehrambenim proizvodima.

Dolazak Syrize na briselsku političku pozornicu prilika je da EU svoju misiju djelotvornije predoči građanima Unije. Jer i najplemenitija ideja, a EU sigurno to jest, nema utjecaja ako nitko osim uskog kruga briselskih birokrata ne razumije o čemu je tu zapravo riječ.

*iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!