06:36 / 20.03.2021.

Autor: Zdrav život/HRT/D.M.

Manično-depresivni poremećaj, kako pomoći

Ilustracija

Ilustracija

Foto: HTV / HRT

Poremećaji raspoloženja su emocionalni poremećaji koji se sastoje od duljih razdoblja pretjerane tuge, veselja ili oboje bez ikakve kontrole. U ovu skupinu pripada bipolarno afektivni poremećaj kojeg ima 1 posto populacije, ali i niz drugih stanja koje je važno na vrijeme prepoznati i liječiti.

Kada govorimo o promjenama raspoloženja i učestalim fazama ushićenja koje se smjenjuju s fazama tuge i neraspoloženja, većini ljudi padne na pamet manično-depresivni, odnosno bipolarni afektivni poremećaj. No ne znači svaka promjena raspoloženja i stručnu dijagnozu.

- Postoje vrlo jasni kriteriji koji bi se trebali zadovoljiti. Oscilacije traju jako dugo, vrlo su intenzivne i što je možda najvažnije - ometaju funkcioniranje čovjeka. Tek bi se onda takvo stanje moglo smjestiti u ladicu patologije, kaže psihijatar prof. Ante Silić iz KBC-a Sestre milosrdnice.

Euforija - manija, hipomanija

- Pojedinac koji pati od recimo bipolarnog afektivnog poremećaja, odnosno promjena raspoloženja osjeća ekstremne faze promjene raspoloženja - maniju i depresiju. Pojedinac koji se nalazi u maniji, osjeća se euforično, raspoloženje je povišeno, osjeća višak energije. Osjećaj je to koji se manifestira kroz niz ideja i planova koje pojedinac nastoji izrealizirati, objašnjava docent Danijel Crnković.

Euforično raspoloženje prati i razdražljivost, jer pojedinac ima visoko mišljenje o sebi i kritike ne prihvaća olako. Javlja se tu smanjena potreba za snom, ubrzan tijek misli i govora, povećan libido, hiperseksualno ponašanje, višak energije zbog kojeg se pojedinac upušta u različite, nepromišljene aktivnosti poput prekomjernog trošenja novca. U povišeno rapoloženje spada i hipomanija. 

Ilustracija

Ilustracija

Foto: - / Pixabay

Hipomaniju karakterizira bujica ideja, nekoliko paralelnih projekata na poslu i u privatnom životu i koji često koštaju. Koštaju i doslovno i preneseno. Osoba se često iscrpi i onda to dolazi na naplatu u depresivnoj fazi. U kontekstu bipolarnog poremećaja, hipomanija je češće stanje nego manija, dodaje docent Crnković.

Depresija, tuga, suicidnost

- Za razliku od manije, depresivno raspoloženje je suprotan pol. U fazi depresije kod bipolarnog afektivnog poremećaja, bolesnik se osjeća tužno. Taj period mora trajati najmanje dva tjedna, a osjećaj tuge nema prave 'podloge'. Uz tugu, prisutan je osjećaj smanjene energije za razliku od manije, ističe. Osoba je umorna, slabog apetita, iscrpljena, psihomotorno usporena, prati ju osjećaj anksioznosti, ali i tjelesnih simptoma. Kao i kod manije, može se javiti psihotičnost.

- Bipolarni afektivni poremećaj je zapravo poremećaj kod kojeg je stopa suicidalnosti izrazito visoka, od 10-19 posto. Naročito u depresiji. Tada se govori o bilansnom suicidu - nakon što osoba izađe iz manije i uoči svu štetu koju je prouzročila sebi i drugima dok je bila u maničnoj epizodi, kaže docent Crnković. Depresivnu fazu bolesnici osjećaju puno teže s više trpnje, dok u maničnoj fazi više trpi obitelj i okolina.

Ciklotimija - period između

Ciklotimija je 'bipolar lite' period. Oscijalacije raspoloženja se događaju ali manjim intenzitetom. Ciklotimiju odlikuje kronični tijek – traje najmanje dvije godine i duže, karakterizira ju blaža depresija i dobra poslovna funkcionalnost, zbog čega ga je ovo stanje teže prepoznati. Psihosocijalna intervencija je u liječenju bipolarnog afektivnog poremećaja vrlo važna, uz propisanu farmakoterapiju.

Lijekovi i psihoedukacija

Liječenje uključuje psihoedukaciju, obiteljsku terapiju i psihoterapiju. Psihijatar nastoji otkriti sve što pacijenta muči, jer on se bori sa činjenicom da boluje od kronične bolesti, bori se sa strahom od ponovne pojave bolesti i stigmom. Važno je upoznati pacijenta s načinima liječenja, općenitim stanjem kako bi mogao bolje funkcionirati i nositi se s dijagnozom. 

Ono što stručnjaci savjetuju, je svakako voditi zdrav stil života i ne prestajati s propisanom terapijom kada osoba osjeti da joj stanje ide na bolje. Surađivati s pacijentom je teško, dodaju - upravo u fazama kad ljudi ne osjećaju da trebaju pomoć, a trebaju.

Za bipolarni afektivni poremećaj postoji i genetska predispozicija,na njega utječu i ekološki faktori poput uvjeta stanovanja, nezdrave prehrane ili socioekonomskog statusa. javlja se nešto češće kod žena, a početak poremećaja je obično u dobi između 15. i 30. godine života.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!