Sindrom kratkog crijeva, dan u ulozi oboljelog

16.01.2022.

17:44

Autor: Zdrav život/HRT

ilustracija

ilustracija

Foto: - / Shutterstock

Iznimno je teško, gotovo nemoguće hodati u tuđim cipelama. Posebice ako te cipele nose teret bolesti, u ovom slučaju sindromu kratkog crijeva gdje ono ne može probaviti niti apsorbirati dovoljnu količinu tvari. Kako bi senzibilizirali javnost o ovom sindromu s intestinalnim zatajenjem, razvijena je aplikacija 'In their shoes' gdje osobe mogu provesti jedan dan u ulozi oboljelog.

Sindrom kratkog crijeva je složeno stanje koje najčešće pojavljuje nakon kirurških zahvata i gdje se hranjive tvari nedovoljno asporbiraju i tankog crijeva, jer dio crijeva nedostaje.

- Uklanjanjem određenog dijela crijeva, smanjuje se površina preostalog crijeva i time može doći do značajnog narušavanja funkcije – što zovemo zatajenje crijevne funkcije. S druge strane, fizičko skraćenje crijeva definitivno, ukoliko dođe ispod nekih 100 centimetara tankog crijeva, može voditi u ozbiljan problem koji zahtijeva vrlo specifične intervencije, objašnjava prof. Željko Krznarić, pročelnik Zavoda za gastroentrologiju i hepatologiju KBC-a Zagreb.

Zatajenje funkcije bubrega, jetre, pluća, poznatije je široj javnosti, no kada je riječ o zatajenju crijeva, situacija je obrnuta. Ti pacijenti kao takvi još uvijek nisu prepoznati, osobito u manjim sredinama, manjim bolnicama, upozorava Dina Ljubas Kelečić, klinička farmaceutkinja. Prevalencija je otprilike 5-20 - toliko ima bolesnika na milijun stavnovnika.

Intravenozno i parenteralno hranjenje

Ukoliko se tu uključe i onkološki bolesnici, brojka se penje i do 80. Godišnje je 2-6 novooboljelih, ističe magistra Dina. Naglašava kako je sve više slučajeva nekroze i stradanja crijeva zbog različitih vaskularnih poremećaja. Kod njih dolazi do ekstenzivnih kirurških zahvata i može se govoriti o pravom sindromu kratkog crijeva.

- To su zapravo bolesnici koji zahtijevaju dugotrajno intravenozno hranjenje, ponekad i kombinaciju s enteralnom prehranom. Enteralna prehrana je uglavnom prehrana koja uzima u obzir hranjenje putem hranidbenih sondi. Odrasla populacija nije toliko često vezana uz taj segment hranjenja, oni imaju intravenozno hranjenje, što znači da sve primaju putem krvožilja. Pacijentima se postavlja mala uska cijev i kod kuće se hrane kroz određene vremenske periode, 10,12 do 16 sati, kaže Ljubas Kelečić.

Dvadeset sati dnevno na sondi

Gospodin Srđan Torre jedan je od pacijenata koji je zbog brojnih kirurških zahvata ostao s malim segmentom tankog crijeva, svega 60-70 centimetara, ima problema sa stomom i druge posljedice. Svoj život prilagodio je bolesti, svaki svoj dan kaže, mora detaljno planirati - planirati odlaske u grad, paziti na urođene fiziološke funkcije, obraćati pozornost na svaki detalj. Iznimno je važno biti i ostati psihički jak.

- Nitko od nas nije kriv niti je birao bolest, bolest je zadnje što ćeš birati u životu što hoćeš. Ali specifičnost ovoga je što sam ja 20 sati dnevno na parenteralnoj prehrani. To iziskuje određene pomake u životu koje moraš napraviti od prioriteta pa nadalje. Praktički si vezan biti kući uz pumpu, stalak i otopine koje mi cure 20 sati na dan. Djeluje zastrašujuće, ali čovjek ako prihvati neke stvari - OK, idemo dalje, idemo se borit najbolje što možemo, priča Srđan.



Kako bi se zdravstvene djelatnike, figurativno rečeno, donekle stavilo u poziciju svakodnevnog života ovakvih pacijenata, provodi se simulacija nazvana 'In their shoes' – u njihovim cipelama. Zdravstveni djelatnici se na taj način 'pretvaraju' u bolesnike s kroničnim zatajenjem crijevne funkcije.

Upoznaju se sa samom terapijom intravenoznog hranjenja koje nosi svoje komplikacije - kvalitetu života i socijalne čimbenike. Kroz ovu aplikaciju zdravstveni djelatnici ne samo da mogu bolje razumjeti probleme pacijenta već i liječenje maksimalno prilagoditi bolesniku.

- Naši pacijenti nerijetko imaju veliki broj stolica pa moraju organizirati i taj plan vezan uz samu prehranu. Isto tako, ako nam dolaze na pretrage i ako imaju nekakav program jutarnji - oni nerijetko i ne jedu ne bi li izbjegli odlaženje na toalet, napominje magistra Dina.

Govoriti što više o ovom problemu, od iznimne je važnosti. Takve pacijente treba prepoznati i uputiti ih u centre izvrsnosti kako bi na vrijeme dobili zdravstvenu skrb. Jedan takav je na KBC-u Zagreb koji je i Referentni centar za liječenje upalnih bolesti crijeva RH. Ujedno imaju i Jedinicu za liječenje zatajenja crijevne funkcije u kojoj radi multidiciplinarni tim stručnjaka od 2007. godine.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!