Događaji koji traže promjenu

Kriza proizvodnje i izvoza se u Francuskoj izrazito osjećala od 2009. do 2011. pa zatim ponovno u 2013. U protekloj 2014. francusko gospodarstvo izašlo je iz stagnacije s rastom od 0,3%. Hrvatska tek u ovoj, tekućoj godini izlazi iz krize s blagim porastom BDP-a iznad nule. Francusko društvo zapalo je u depresiju i krizu duha, a ne samo u ekonomski problem.

Prodaja antidepresiva se utrostručila tokom ekonomskog sloma te Francuska već dugi niz godina predvodi sve ljestvice po proizvodnji i prodaji antidepresivnih tableta. Prema podacima INSEE-a, nacionalnog zavoda za statistiku, godišnje se broji oko 13 000 pokušaja samoubojstava (uspješnih i neuspješnih). Kriza duha je ostavila veliki trag u duhu francuskog naroda i poremetila ono što smatraju svojom svetinjom, a to su njihovi republikanski ideali. Stoga je prošli tjedan bio obilježen s dva bitna momenta za francusko društvo – veliki prosvjed najvećih sindikata protiv mjera štednje te raskol unutar stranke desnice, Front National.

Francusko gospodarstvo je ponovno krenulo u rast, malenim koracima, no dovoljno snažno kako bi francusko društvo počelo izlaziti iz depresije zbog kupovne moći. Francusko javno mnijenje je vrlo oštro i kritično – svaka stagnacija uključujući i pozitivnu nulu predstavlja veliko nezadovoljstvo te prisiljava političare na javne debate gdje bi pravdali svoje poteze. Dakle, politička kultura je visoko razvijena jer političari odgovaraju narodu u vremenu kad on zahtijeva odgovor.

Prošli tjedan, u četvrtak, odvio se značajan manifest u Francuskoj – tri glavna sindikata su se solidarizirala te organizirala 55 prosvjeda diljem zemlje i u svim važnim gradovima, naravno Pariz je bio potpuno blokiran velikim maršem sindikalista. Generalni prosvjed je bio usmjeren protiv politika mjere štednje, odnosno nama bolje znano kao austerity politika. Austerity politike su nametnute Europskoj uniji od strane Njemačke i kabineta Angele Merkel koja Europsku komisiju koristi kao svoju produženu ruku. Francuska vlada vidjela je spas od krize u takvoj vrsti politike pokušavajući rezati troškove u javnom sektoru. Upravo je takva vrsta politike prouzrokovala politički potres u Grčkoj.

Ovaj prosvjed se može sagledati kao prosvjed protiv Njemačke politike eurozone. Nakon Grčke, Španjolske te Irske imamo jednog političkog giganta koji se „buni protiv Merkel“ na socijalnom nivou, a prelijeva se i na politički plan jer sindikati traže poništenje zakona Macron koji bi legalizirao rad nedjeljom, uveo novu legislativu te olakšao rad velikim kompanijama. Ovaj događaj je zauzeo malo mjesta u javnom diskursu, ali sasvim nepravedno jer se odvija u ključnom momentu.

Pozadina ovog socijalnog revolta je potpuni gubitak socijalista na lokalnim izborima. Socijalisti nisu pobijedili ni u lokalnim jedinicama za koje su bili sigurni da će osvojiti. Francuska V. Republika nikada nije imala nepopularnijeg predsjednika, dok Manuel Valls reformama pokušava nadomjestiti izgubljeni ugled. Front National je okupirao sve nacionalne tiskovine proteklog tjedna zbog razdora unutar obitelji Le Pen. Jean-Marie Le Pen, osnivač Front Nationala, otac trenutne predsjednice stranke Marine Le Pen i radikalni desničar, u svom se javnom diskursu ne može osloboditi profašističke retorike. Tokom svog gostovanja na jednoj javnoj televiziji izjavio je „kako su plinske komore samo jedan detalj iz povijesti“ te Maréchala Petaina vidi kao pozitivnu figuru francuske povijesti. Na prošlim predsjedničkim izborima, umjetnici su imali svojevrsnu kampanju protiv „antisemita i islamofoba iz Front Nationala“. Jean-Marie Le Pen je imao izjavu a propos francuskog pjevača židovskog podrijetla Patricka Bruela, kako će sljedeći put kada ga vidi „ponijeti jednu pepeljaru sa sobom“. Francusko društvo je evidentno olako odbacilo proces koji su vodili dvjestotinjak godina, a to je proces laicizacije.

Osamdesetih godina, kada su socijalisti osvojili najveći broj glasova u povijesti imajući socijalista i za predsjednika i za premijera, počeli su zaboravljati na ličnost – sve bitne reforme u obrazovanju i institucijama su već bile u ustavu i u zakonima, jednako kao i sekularizacija koja je imala vrhunac 1905. Osamdesetih, govorilo se da nema nikakvih problema u Francuskoj, postojao je narativ da su događaji u pariškim predgrađima samo individualne psine ostalih vršnjaka sve dok se 1989. u školi Creil nisu pojavila tri muslimanska dječaka u tradicionalnim nošnjama. S novim izborima 1995. Jacques Chirac morao je smirivati uzburkani duh pojavom tradicionalnih vjerskih nošnji u obrazovnim institucijama koje su definitivno ukinute 2004.

Pitajući Alaina Finkielkrauta, francuskog filozofa, što on misli o „krizi zajedničkog života“ u Francuskoj, on odgovara da to nije problem ekonomije, nego ekonomizma. Smatra da je francusko društvo potpuno robovski zapušteno u svojem kalkulativnom umu bez htijenja da a fortiori uvidi razliku kao rezultat kulturnog šoka, „slavimo raznolikost, ali ona se reducira već na našem stolu: sushi, pizza, couscous, tacos i pekinška patka“ (Le Point, n°2222, 9.4.2015). Socijalni prosvjed se već odvio na ulicama Francuske, a on sa sobom nosi i nemir duha i netrpeljivost prema drugim kulturama. Kako bi se smirile strasti međuljudskih odnosa, vrlo je ključno sto će se dogoditi sa strankom Front National koja i dalje ostaje stranka radikalne desnice i koja se ne može odmaknuti od Vichyjevske francuske. Ukoliko Marine Le Pen ima snage izbaciti svog oca iz stranke, to bi moglo preokrenuti socijalni plan prema novoj laičnosti, koja će biti usmjerena ka imigracijskim religijama.

*iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a