Laudato Si`: Papina poruka o boljem svijetu

Papa Franjo je tokom mjeseca lipnja objavio svoju prvu, u potpunosti vlastitu encikliku pod svojim pontifikatom imena Laudato Si`.

Prethodna enciklika je objavljena prije dvije godine, također tokom mjeseca lipnja, pod imenom Lumen fidei koju je u većini napravio Benedikt XVI. Laudato Si` je Papin poziv za jednim „zelenim svijetom“ u kojem je smanjena konzumacija energije iz neobnovljivih izvora, ali i konzumacija potrošačke naravi. Naravno, izlazak enciklike je pomno biran, u listopadu nas očekuje najveća svjetska konferencija o klimatskim promjenama nakon Helsinkija, a onaj tko to zna i može iskoristiti u svoju korist je François Hollande.

Laudato Si`je u potpunosti prva enciklika jednog pape koja je posvećena ekološkoj krizi i očuvanju okoliša. Ona se direktno implementira u Magisterij, odnosno u crkvenu naobrazbu od sada pa nadalje te je dugačka 191 stranicu i sastavljena od 6 poglavlja. Djelo koje je direktno inspiriralo Papu Franju na ovu encikliku je CanticumfratrisSoliskoju je na talijanskom dijalektu napisao Franjo Asiški, osoba od koje današnji Papa vuče svoje ime. U Canticumu, svetac, FranjoAsiškiposvećuje posebnu pažnju prirodi i objavljuje blagostanje za sva živuća stvorenja. Papa Franjo gradi svoj imidž nadovezujući se naFranju Asiškog kojeg je 1979. Papa Ivan Pavao ll. proglasio nebeskim čuvarom svih onih koji se preokupiraju ekologijom jer se pitao do koje točke je neodvojiva briga za očuvanjem okoliša, pravda prema siromašnima i uključenje u zajednicu. Laudato Si`želi dijalog sa svima, kako bi se zaštitila naša zajednička kuća.

Papa procjenjuje da je kriza okoliša i klime duboka te poziva čitavu obitelj(čovječanstvo), vjernike ili ne, katolike i druge da zajedno ulože napor u angažman promjene načina života, produkcije i konzumacije. Enciklika izlazi u dobro procijenjen trenutak, kada se političke elite spremaju za najveću svjetsku konferenciju o klimatskim promjenama koja će biti u listopadu u Parizu, kada je ekološka kriza uistinu duboka i kada svijet nije bio zagađeniji te kada se ekologijom manipulira na politički način i kada ona postaje problem prve klase, ne samo za političare, već za vjerske zajednice i NGO organizacije. Zelene stranke također dobivaju na popularnosti, a u Europskom Parlamentu nisu nikada bile glasnije.

Papa Franjo je vrlo moderan čovjek i suvremeni Papa jer svako njegovo obraćanje javnosti je dobro procijenjeno, nikada nije slučajno koliko god da se činilo spontano ili nonšalantno jer svaka javna izjava ima veze sa trenutno situacijom negdje u svijetu. Čini se da njegovo savjetodavno tijelo od 9 kardinala (C9) također dobro prati trenutno stanje i sve što se odvija u svijetu. Papa je iskazao volju da se maksimalno angažira na ovom polju, ne samo pisanjem enciklike i javnim nastupima već dovođenjem u savjetodavne krugove osobe koja na pripada kleru, a radi se o Naomi Klein. Ukoliko se pogleda dosadašnji rad Naomi, onda se može reći da je to vrlo hrabar Papin potez jer to je kao da angažirate Michael Moorea da režira dokumentarni film. Naomi Klein je trn u oku nekih političara, a po svom radu je poznata najviše zbog napisane knjige Doktrina šoka koja je i u Hrvatskoj ostavila velik trag. Ovaj potez Vatikana je uistinu briljantan i velika poruka ostalima jer prije svega, kao što je već rečeno, Papa Franjo pokazuje da zna što radi i da pomno bira s kim će surađivati. Postojanje civilne osobe koja ne spada u kanonsko pravo niti u kler u samom vrhu crkve je prvo presedan, a zatim i angažman na svjetskom nivou. Naomi Klein figurira kao kritičarka korporativne globalizacije i kapitalizma, neoliberalizma i konzumerizma. Dakle, cijeli njen rad je u skladu sa novom enciklikom i Franjo možda nije mogao napraviti bolji potez. Imajući takvu osobu u svom kabinetu je pokazao što misli o Zapadnom svijetu i njegovom funkcioniranju.

Drugo, čini se da Papa Franjo dobro poznaje i političku teoriju. U puno konkretnih pitanja, crkva nema pravo postavljati zadnju riječ, ali je spremna na dijalog: danas, vjernici i oni koji nisu vjernici se slažu oko toga da je Zemlja, esencijalno, zajedničko nasljedstvo, čiji plodovitrebaju biti od koristi svima. Također, Papa Franjo ističe da je klima zajedničko dobro. Neki isječci iz enciklike neodoljivo podsjećaju na misli teoretičara Johna Lockea koji je obilježio političku teoriju, pojam društvenog ugovora i utjecao na nekoliko modernih ustava. John Locke, kada se obraća prirodi i njenom korištenju, ističe da je voda s izvora zajedničko dobro, ali samo rad ruku i tijela, odnosno fizički rad ju čini privatnim vlasništvom kada se ona zagrabi. Locke je istaknuo da prirode ima dovoljno za sve, ukoliko se ona razumno koristi.

Papa Franjo je zaigrao na jednu aktualnu kartu, ovim potezima, crkva postaje relevantna, aktualna i moderna, a Vatikan postaje i dobar suparnik u međunarodnoj zajednici. Enciklika se oslonila na činjenično stanje i spominje dug sjevernih država prema jugu, odnosno da svoj razvoj mogu zahvaliti državama koje su na južnoj polutki gdje je najveća zaliha prirodnih resursa. Konferencija COP21 će nakon Helsinkija biti, možda, najvažnija svjetska konferencija o klimatskim promjenama. Ukoliko Papa bude direktno sudjelovao na njoj i iznese stav iz enciklike da su zemlju u razvoju zaustavljene u napretku zbog nacionalnih egoizama, možda postoji mogućnost da i ostale katoličke zemlje, koje nisu uvoznice sirovina s juga u velikoj mjeri, da slijede stav da se nešto mora promijeniti jer Vatikan sada zvuči uvjerljivo.

Jedna osoba od cijele situacije može profitirati na političkom planu, a to je aktualni francuski predsjednik François Hollande koji se za konferenciju počeo pripremati krajem ožujka. Samo mjesto održavanja, grad Pariz, je također pomno birano mjesto i trenutak održavanja konferencije. Pariz je jedan od najzagađenijih gradova svijeta i ima najveću količinu CO2 po metru kubnom jer kronično fali kisika i zelenih površina te se u danima najveće polucije u gradu vozi na parne i neparne tablice. Francuzima je okoliš postao političko pitanje parexcellencejer je ušao u svakodnevne javno-političke debate, te se svi osvrću na njega pokušavaju skupiti političke poene.

2017. su predsjednički izbori, a svi „skriveni“ kandidati su ušli već u utrku. Hollandeu je iznimno pao kredibilitet na političkom planu te mu je potreban međunarodni utjecaj kako bi vratio ugled u svom biračkom tijelu. S jedne strane, zbog toga se odlučio na toliko vojnih intervencija i traženja partnerstava različitim ugovorima sa širokom paletom zemalja. COP21 bi ga mogao vratiti u fokus na svom domaćem teritoriju i lansirati ga ponovno kao izglednog kandidata za izbore 2017. Osim ako ga iz prvog plana ne izguraju neočekivani svjetski igrači.