Kako je Francuska primila vijest o špijunaži

Julien Assange se i dalje igra s državnim moćnicima.

Julien Assange, vlasnik WikiLeaksa, „kablova“ koji su uzdrmali cijeli svijet, iako je već 3 godine u ekvadorskoj ambasadi u Londonu, i dalje se igra s državnim moćnicima. U utorak kasno navečer, francuski mediji LaLibération i Mediapart su publicirali najnoviju aferu koja je uzburkala duhove u Francuskoj.

Obje medijske kuće su objavile najnoviji 'kabel' Assangea u kojem je navedeno da su tri predsjednika; Chirac, Sarkozy i Hollande konstantno bili špijunirani od strane američke NSA od 2004. pa sve do 2014.

Prema pisanju jednog od najpouzdanijeg francuskog medija LeMonde, ova situacija je u Francuskoj već kao 'déjà-vu'. Ovo nije prvi put da je francuski politički život okrznut špijunskom aferom sa istim akterima, a zadnji se odvio prije nekoliko tjedana kada je otkriveno da su njemačke telekomunikacijske kuće špijunirale francuske diplomate u Parizu i Bruxellesu za Amerikance.

François Hollande je već stekao nadimak „predsjednik rata“ zbog invazije u Mali, Srednjoafričku Republiku i slanje antiterorističkih jedinica na ulice Pariza nakon Charlie Hebdoa. Hollande, predsjednik koji se ne libi upotrijebiti vojnu industriju u političke svrhe, jutros je sazvao izvanrednu konferenciju Vijeća nacionalne sigurnosti gdje je prema izvješću LeMondea izjavio kako Francuska, koja ojačava svoj dispozitiv sigurnosti i kontrole, neće tolerirati niti jedno uplitanje u svoju sigurnost i zaštitu svojih interesa.

Od kuda zapravo proizlazi današnja ogorčenost u francuskim medijima i francuskoj administraciji? Prvi razlog se može pronaći u američko-francuskim odnosima. Francuska je stari partner SAD-a iako se nije odmah pridružila NATO-u. Na sigurnosnom planu, postoji velik niz vojnih ugovora te je francusko-američki odnos ujedno i partnerski odnos, odnosno saveznički. LeMonde je jedini naglasio činjenicu da je nepojmljivo da se partneri međusobno špijuniraju.

S druge strane, kao osobni sudionik svih važnih događaja u Francuskoj 2015., ova afera će biti kap koja je prelila čašu za Francuze jer je netom završena javna debata o novom zakonu o sigurnosti i nadzoru. Za Francusku 2015. koja je okrznuta terorizmom i prijetnjom iznutra, ne smije se dogoditi da se netko treći upliće u njenu sigurnost. Francuska je nakon 07.01.2015. odlučila da će održati svoj sadašnji vojni budžet i da se neće smanjiti broj raspodijeljenih vojnika na vojnim misijama u svijetu.

Kao treće, novi zakon o sigurnosti je potpuno inspiriran The Patriot Actom koji je uveo George Bush Junior nakon napada na Svjetski trgovački centar. Taj zakon je uveden ekspresno u parlamentarna čitanja kako bi omogućio povećanje ovlasti tajnih agencija te uveo takozvane „crne kutije“ koje bi pratile i pohranjivale telekomunikacijske podatke (lokaciju, ključne riječi, identificiranje korisnika) te bi dale ovlasti policiji da smiju prevencijom zaustaviti sumnjivo ponašanje. To je slično kao Stand Your Ground načelo koje koristi američka policija, iako su francuske vlasti načelno protiv takve usporedbe. Francuzi su za poboljšavanje svoje sigurnosti upotrijebili američki recept, dok im s druge strane isti kolege zadaju kontraudarce.

U kratkoj izjavi Joseph Krulic (jedan od sudaca i odvjetnika Prizivnog suda u Parizu) interpretirao je ukratko što se događa danas u Francuskoj; problem je pozicija suca koji s novim zakonom može zaobići cijelu tradiciju francuskog prava i na temelju vlastite procjene odlučiti sto će i kako tajna agencija činiti. Čini se da je novi zakon protiv Ustava.

Sve navedeno do sada je stvorilo jednu reakciju negodovanja u Francuskoj. Prije svega, ponositi narod koji ima mentalitet vojne sile, bivšeg carstva i kolonizatora, ne može si dopustiti da drugi nju špijuniraju. Afera je zaokupila čitav javni i politički život zemlje te ne postoji medij koji ne prenosi ovaj događaj. Najoštriji kritičar je bivši francuski predsjednik Sarkozy koji je u svom priopćenju naveo kako je nedopustivo da američki sustav nadzire francuski te da je čin špijunaže neprijateljski i nelojalan.

Perspektiva odnosa partnera je od sinoć narušena i unazađena. Osim što je afera zaokupila cijeli javni život, ona se odvija u trenutku kada je L'Hérmione, jedrenjak generala LaFayettea doplovio do američke obale u znak dugogodišnjeg američko-francuskog prijateljstva. Ne postoji niti jedna javna osoba koja ne osuđuje aferu, što može rezultirati dvjema stvarima. Prvo, Francuzi će od sada paziti na svoju diplomaciju sa SAD-om i razmjenom vojne tehnologije koja im je u tijeku. Pariz je već zabrinut jer su u nekoliko navrata uočeni dronovi koji neodobreno lete iznad Elizejske Palače, veleposlanstava Velike Britanije i SAD-a. Irak je pokazao francusko 'ne' američkoj diplomaciji i inicijativi na Bliskom Istoku, a za Libiju se tražila odobrenje Vijeća UN-a, nije se striktno pratila „naredba“ SAD-a.

Drugo, afera je ujedinila kabinet izvršne vlasti, izlazak Grčke iz EU je u medijima pao u drugi plan te je najavljena brza implementacija zakona o sigurnosti i nadzoru. Ono što će se sada dogoditi jest davanje sredstava za nacionalnu sigurnost, odnosno, sigurno će se primijeniti zakon o sigurnosti bez obzira na debatu o ustavnosti. Tako će Francuska, uz SAD postati druga zemlja po redu koja daje najveće ovlasti svojim tajnim agencijama za nadzor.


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a