Silovanja u Centralnoj Africi

U smiraju proteklog tjedna, kada se u Francuskoj tradicionalno slavi 1. Maj uz organizaciju sindikata dvije afere su privukle svjetsku pažnju, a ne samo europsku.

U smiraju proteklog tjedna, kada se u Francuskoj tradicionalno slavi 1. Maj uz organizaciju sindikata (u Parizu je bilo oko dvadesetak različitih manifestacija jer se sindikati ne mogu dogovoriti oko zajedničkih ciljeva), dvije afere su privukle svjetsku pažnju, a ne samo europsku.

Prva afera je izvješće UN-a koje priopćuje da su francuski vojnici u Centralnoj Africi počinili silovanja nad djecom, a druga je da su Nijemci prisluškivali Francusku diplomaciju za američku NSA. Kako vrijeme odmiče, novinski članci o aferama padaju u zaborav. Umjesto toga, na naslovne stranice se stavlja nacionalni ponos ratne industrije – prodaja borbenih aviona tipa Rafale Egiptu, Kataru i Indiji. Ugovor s Katarom će biti od vrlo velike geopolitičke i ekonomske važnosti. Francuska će biti permanentno predstavljena u Zaljevu, dok će Quatar Airways dobiti pristup zračnim lukama na jugu Francuske.

Vojna intervencija u sklopu kadra UN-a, imena Sangiris je misija stabilizacije Centralne Afrike i odstranjivanja prijatne terorizma. Kontingent Plavih Kaciga je najviše brojao francuske vojnike. To ne čudi iz nekoliko razloga; Francçois Hollande je već prozvan predsjednikom rata zbog odluke intervencije u Centralnu Afriku, Mali i borbe protiv terorizma. 2000 godine, Francuska je usvojila Integrirani plan koji je predstavio Bijelu knjigu koja po prvi puta spominje mogućnost obrane teritorija i zaštite interesa van matičnog teritorija.

Centralna Afrika i Mali imaju veliko značenje za Francusku jer je to regija vrlo blizu njihovim iskopinama urana, a destabilizacija bi bila sigurnosni problem za njihov primarni energijski resurs. S druge strane, tu je uistinu i borba protiv terorizma. Odlučili su se angažirati protiv terorizma van svojih granica.

Akcija Sangiris se odvijala u Centralnoj Africi kako bi se spriječio masakr nad civilima koje je provodila grupa Séléka. Masakr se provodio poglavito nad kršćanskim stanovništvom od strane muslimanskih grupacija. U prihvatnom centru kod aerodroma glavnog grada, M'Poko de Bangui, u periodu od 12. mjeseca 2013. do 6. mjeseca 2014, osumnjičeno je 14 francuskih i 5 međunarodnih vojnika da su zlostavljali mušku djecu od 9 do 13 godina u zamjenu za hranu ili novac. Prema različitim izvorima između AFP-a i Mondea, navodno je malo njih prepoznato u Parizu kao počiniteljima zlodjela.

Način na koji se saznalo za tu aferu je vrlo neuobičajen. Nije UN taj koji je pokrenuo istragu, nego je to navodno bio Anders Kompass, Direktor operacija na terenu UN-a javno objavio izvješće pod nazivom Seksualna zlostavljanja međunarodnih postrojbi nad djecom. Unutar izvješća se nalaze svjedočanstva djece koje su zabilježili istražitelji UN-a. Anders Kompass je još u ljeto 2014 pokrenuo istragu i stavio izvješće na stol u UN-u, tada se cak ni njegov nadređeni nije bunio istrazi, sve do sada.

Prema riječima glasnogovornika glavnog sekretarijata, Farhan Haqa, izvješće je bilo poslano u Pariz nakon sto je Kompass pokusao ubrzati proces, no čini se, bez rezultata. Trenutno se Anders Kompass nalazi na „administrativnom godišnjem odmoru uz punu plaću“. Afera je potvrdila da UN politizira svoj administrativni rad te očigledno, raspolažu informacijama koje dopiru iz internih istraga, ali ne dopiru do javnosti. S druge strane, Francuske snage sigurnosti su potvrdile svoju tešku narav.

Tunis je uoči svog Arapskog proljeća zatražio pomoć u okviru policijskih snaga i održavanja mira. EU je odobrila slanje pomoći i kao prirodan partner je prepoznata, naravno, Francuska. Tunis se na kraju ipak odlučio za vlastite unutarnje snage jer su francuske na glasu za svoju brutalnost.

*iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a